Početna Sadržaj Osvetljenja MOLDAVSKI SLUČAJ ILI DEKONSTRUKCIJA ZEMLJE I NARODA

MOLDAVSKI SLUČAJ ILI DEKONSTRUKCIJA ZEMLJE I NARODA

733
0

SRBIJO, GLEDAJ I UČI
Roman TOMBERG .Moldavija je slaba država sa ograničenim suverenitetom i neefikasnom vlašću, ali nade u preporod moldavske državnosti još nisu izgubljene
Procesi koji se analiziraju u knjizi moldavskog politikologa Bogdana Cirdje „Republika Moldavija: dekonstruikcija zemlje i naroda“ tiču se i mnogih savremenih država. Operišući pojmom nacije kao „socijalne konstrukcije“, Cirdja pokazuje kako se može demontirati (dekonstruisati) nacija tranžirajući je na sastavne delove – nacionalne tradicije, simbole, mitove, praznike, likove heroja i druge elemente nacionalne samosvesti.

Prva etapa dekonstrukcije Moldavije pokrenuta je početkom 90-ih godina, kada je uz učešće pokreta „Narodni Front“ zacrtan kurs u pravcu ujedinjenja sa susednom Rumunijom. Zajedno sa nezavisnošću, Moldaviji su darovani i simboli nove državnosti, koji su bili u raskoraku sa istorijskom tradicijom i nisu se naročito razlikovali od rumunskih: zastava i grb, himna „Probudite se, Rumuni!“, udžbenici „Istorije Rumuna“, nazivi administrativno-teritorijalnih jedinica (žudec) i valute (lej). Ustav Moldavije iz 1994. godine faktički je kopija rumunskog.

Pridnjestrovski oružani konflikt doveo je do teritorijalong raskola moldavske države i do uvođenja ruskog mirovnog kontingenta. Na teritoriji bivše Moldavske SSR faktički su se pojavile tri nove političke tvorevine: Republika Moldavija, Pridnjestrovska Moldavska Republika i Gagauzija, koja je 1994. godine dobila status autonomije. Istovremeno je sa tim počeo i masovni odliv stanovništva – odlazak hiljada radno sposobnih ljudi u inostranstvo trbuhom za kruhom.

Ekonomske reforme 90-ih godina, koje su sprovođene po kanonima „Vašingtonskog konsenzusa“, dovele su do toga da je BDP Moldavije pao do 36 odsto od nivoa 1990. godine, a spoljni dug dostigao 65 odsto domaćeg bruto porizvoda. Liberalni reformatori, koji su razorili industrijski potencijal zemlje, u suštini su lišili državu ekonomske baze stvorene za vreme SSSR, što je učinilo nemogućim njeno nezavisno postojanje. Budžet se počeo formirati 70 odsto na račun spoljnih zajmova i ukidanja PDV na uvozne robe.

ŠTA RADE NVO U to vreme u Moldaviji su se počele razmnožavati različite nevladine organizacije, finansirane na račun evropskih, najčepće rumunskih donatora. Cirdja navodi tri osnovne funkcije tih organizacija:

– monitoring delovanja vlasti, prikupljanje informacija za inostrane sponzore;

– promovisanje zapadnih vrednosti, propagiranje svega rumunskog, stvaranje barijera na putu sprovođenja „proruske politike“;

– stvaranje preduslova za smenu vlasti, pored ostalog, putem uličnih demnstracija – protestnih mitinga, opsedanja pojedinih institucija, protestnih šetnji itd. (uzgred rečeno, te nevladnije organizacije danas aktivno mitinguju protiv stvaranja umereno-proruske levocentrističke koalicije PKRM-DPM).

Uopšte, „unionistima“ (onima koji se zalažu da Moldaviju apsorbuje Rumunija) pošlo je za rukom da stvore pretpostavke za proglešenje Moldavije „neodrživom državom“. Taj proces je zaustavnjen 2001. godine dolaskom na vlast PKRM, koja se odredila za kurs u pravcu očuvanja moldavske državnosti. Međutim, potpunu pobedu nad „unionizmom“ moldavski komunisti nisu uspeli da izbore, pa je posle parlamentarnih izbora aprila 2009. godine počela druga etapa dekonstrukcije Moldavije.

Posebni deo rada Bogdana Cirdje posvećen je tragičnim događajima od 7. aprila 2009. godine, kada se u Kišinjevu dogodio napad na moldavsku državnost, režirani od strane određenih političkih snaga, koji je označio start čitavog semiotičkog programa za smenu tradicioanlnih moldavskih simbola. Autor posebno skreće pažnju na osvajanje simboličkog prostora moldavske nacije i kaže da je nacija lišena tradicija i heraldičkih simbola osuđena na nepostojanje.

Od 2004. godine tik do granica Moldaviji se približio NATO, a od 2007. godine i Evropska unija. Vođstvo republike je počelo osećati snažan pritisak tih organizacija, a takođe, što je posebno važno, i iz Rumunije, koja je otvoreno iznela svoje teritorijalne pretenzije prema Moldaviji. Prisustvo ruskog mirovnog kontingenta u Pridnjestrovlju počelo je naročito brinuti Severnoatlantsku alijansu. Kako smatra Cirdja, upravo se time objašnjava odbijanje Kišinjeva da potpiše „Memorandum Kozaka“ 2003. godine i predlog koji je potom usledio od predsednika Rumunije Trajana Baseskua o stvaranju konfederecije sa Moldavijom radi zajedeničkog ulaska u Evropsku uniju. Godine 2006. NATO je uspeo da privoli rukovodstvo Moldavije na potpisivanje individualnog plana partnerstva o održavalju zajedničkih vojnih manevara protiv „uslovnog neprijatelja“, aktivno učešće u bloku GUAM, čiji je cilj bio izolacija Ruske Federacije po južnom perimetru uz njeno odsecanje od pomorskih komunikacija i transportnih koridora nafte i gasa. Kao odgovor na te poteze, Rusija je povećala cene gasa i zabranila uvoz vina iz Moldavije. Pokušaji PKRM da sačuva odnose sa Moskvom 2007-2009. godine doveli su do žestoke reakcije Zapada i Rumunije.

OKRETANJE RUSIJI I ODMAZDA Prema rezultatima parlamentarnih izbora 29. jula 2009. godine, proruski raspoložena PKRM ostala je bez vlasti i povukla se u opoziciju. Prema mišljenju Cirdje, jedan od osnovnih uzroka slabljenja komunista i jačanja prozapadnih političkih snaga u republici bile su zapravo martovske deklaracije, koje su potpisali D. Medvedev, V. Voronjin i I. Smirnov, a koje su glasile da će ruska vojska ostati do sređivanja konflikta. Zapad je smatrao da to protivreči Istambulskim sporazumima OEBS iz 1999. godine.

U Moldaviji je skrpljena „Alijansa za evropsku integraciju“ (AEI), koja je uključivala prorumunske Liberalno-demokratsku i Liberalnu partiju Moldavije, centrističku Alijansu „Naša Moldavija“ i umereno-prorusku Demokratsku partiju Moldavije. Pri takvom odnosu snaga Bukurešt je dobio mogućnost da utiče na politiku Moldavije ostvarujući delimično spoljno upravljanje tom zemljom. Kako apostrofira Cirdja, Rumunija je počela proces latentne integracije Moldavije u svoj kulturni i ekonomski prostor sa aspiracijama na anšlus u narednih 20-25. godina. Početkom decembra 2010. godine rumunski predsednik Trajan Basesku je to i otvoreno saopštio.

Prvi vladini napadi AEI bili su ukidanje zabrane dvojnog državljanstva u višim organima vlasti, potpisivanje sporazuma o pograničnom saobraćaju sa Ruminijom (bez zaključivanja Ugovora o granici i Temeljnog sporazuma, što je Bukurešt izbegavao), uklanjanje bodljikave žice na reci Prut, otvaranje dva rumunska konzulata u gradovima Beljci i Kagul. Za jednu godinu u Moldaviji se pojavilo niz rumunskih medija: TVR-1, Publika TV, Žurnal TV, listovi Adeverul, Evenimentul eilej. Ministarstvo prosvete se izborilo za otvaranje filijale rumunskog Galackog univerziteta u Kaguli, a takođe je dobilo nekoliko hiljada mesta za moldavske studente u visokoškolskim ustanovama Rumunije. Rumunski konsultanti pojavili su se u svim ministarstvima vlade. Savetnik predsednika postao je Dan Dungačiu, saradnik rumunskog MIP, blizak rumunskim specijalnim službama. Većina ministara i deputata iz AEI su stranci (sa rumunskim državljanstvom).

U toku godine između različitih resora Moldavije i Rumunije potpisano je niz dokumenata, u nekim slučajevima tajnih, kojima se pojačava zavisnost Kišinjeva od Bukurešta. Radi se o sporazumima između Nacionalne banke Moldavije i Rumunije, moldavskih karabinijera i rumunske žandarmerije, moldavske Službe za informisanje i bezbednost i rumunskih specijalnih službi. A 13. septembra 2010. godine moldavska javnost saznala je da se Republika Moldavija i Rumunija pripremaju da zaključe međudržavni Sporazum o vojnoj saradnji, koji podrazumeva održavanje zajedničkih manevara, razmenu tajnih informacija u oblasti planiranja odbrane i uzajamno korišćenje poligona. Peti član tog Sporazuma podrazumeva stvaranje mešovite rumunsko-moldavske vojne komisije na čelu sa ministrima odbrane. Imajući u vidu da je ranije Moldavija izvodila vojne manevre sa NATO u okvirima individualnog plana partnerstva, a početkom 2010. godine Rumunija predložila da na svojoj teritoriji instalira američki sistem PRO, postoje sve osnove za pretpostavku da je vojna saradnja dve zemlje usmerena protiv istočnih suseda (iako je, prema Ustavu, Moldavija neutralna država i neće se pridružiti bilo kakvoj vojnoj alijansi).

MEKI ANŠLUS Kako ističe Cirdja, istovremeno sa vojnim savezom pod rumunskim rukovodstvom su se počeli formirati zajednički organi vlasti Moldavije i Rumunije. U aprilu 2010. godine vršilac dužnosti predsednika Republike Moldavije Mihaj Gimpu je sa rumunskim predsednikom Trajanom Baseskuom potpisao Deklaraciju o strateškoj saradnji u oblasti evropskih integracija. Tim dokumentom Bukurešt pokušava da zameni Temeljni politički sporazum. U suštini, potpisani dokument priznaje Rumuniji ulogu „advokata“ Moldavije po pitanjima njenog prijema u EU i fiksira odnose subordinacije „mlađeg“ Kišinjeva u odnosu na „stariji“ Bukurešt. Već 15. marta 2010. godine u Kišinjevu je održan ceremonijal otvaranja Parlamentarnog biroa rumunskog senatora, vicepredsednika komisije za spoljnu politiku Viorela Badja. Drugim rečima, u Moldaviji su počeli zvanično funkcionisati rumunski organi. Potom se 15. jula 2010. pojavila informacija da je Moldavija omogućila Rumuniji slobodan pristup nacionalnoj bazi podataka Državnog registra stanovništva. U decembru 2010. godine Rumunija je dobila pravo da u ime Prehrambene i poljoprivredne organizacije UN izvrši popis poljoprivrednog inventara zemlje. U januaru 2011. godine planorano je zajedničko zasedanje vlade Moldavije i Rumunije o pitanjima evropske integracije.

Apogej svih „unionističkih“  akcija svakako je izjava Rumunskog centra za evropske politike, data krajem decembra 2010. godine, gde Rumunija treba da otvori „specijalni biro“, koji će koordinirati poliitku Bukurešta prema Moldaviji. Centar predlaže vladi da vodi agresivniju ideološku politiku na moldavskom pravcu, da podržava rumunske medije i kulturne centre u Moldaviji, da pokrene ranije blokirane projekte za razvoj infrastrukture i sfere energetike.

Knjiga Bogdana Cirdje predstavlja ubedljivu potvrdu, da Republika Moldavija preživljava teška vremena. Istovremeno, ona nipošto nije „neodrživa država“. Pre bi smo rekli da je to „slaba država“ sa ograničenim suverenitetom i neefikasno funkcionišućom vlašću. Tojest, nade u preporod moldavske državnosti još nisu izgubljene.

FSK