Početna Sadržaj Privatizacija Mišković još vodi, pristiže Petar Matić

Mišković još vodi, pristiže Petar Matić

2057
0

Na vrh liste srpskih bogataša koji stiču imovinu u tranziciji guraju se novi tajkuni
Vlasnik Delte poseduje na desetine firmi u svim sektorima privrede, Petar Matić ima na hiljade kvadrata poslovnog prostora, a slede Predrag Ranković Peconi i Miodrag Kostić

BEOGRAD – Družini poznatih srpskih biznismena, koji su tokom tranzicije pokupovali veći deo srpske privrede, pridružio se ovih dana i Petar Matić, koji je za 330 miliona pazario BIGZ. Kao vlasnik kompanije MPC Matić se svrstava među 10 najbogatijih ljudi Srbije jer uz zgradu „Ušća“, bivšeg CK, ima fabriku čarapa „Partizan“, na čijoj lokaciji je sagradio apartmansko naselje, poseduje i deo Elektrotehne, a sa Milivojem Babovićem ima Sitroenov servis na Čukarici. U vreme sankcija bavio se trgovinom akciznih proizvoda, a u Beograd je stigao iz Benkovca. Pominjan je kao prijatelj Marka Miloševića i pokojnog Mirka Marjanovića. Ipak, iako se približava vlasniku Delte Miroslavu Miškoviću, Matić je još daleko od njega. Na Forbsovoj listi 1.000 najbogatijih u svetu biznismen Miroslav Mišković zauzeo je 891. mesto sa procenjenim bogatstvom od milijardu i po evra.

Ranije ga je varšavski magazin „Vprost“ uvrstio među 100 najimućnijih biznismena jugoistočne Evrope. U sastavu njegove poslovne imperije su Delta M, Delta sport, Delta MC, dok je Delta banku i Delta osiguranje prodao 2005. godine, odnosno prošle godine Italijanima. U vreme sankcija poslovao je preko kiparskih firmi, pa su osnivači Delte i Delta banke sa ovog poznatog of-šor ostrva. Zato i novac od prodaje Delta banke nije išao preko Srbije, nego kao i u vreme sankcija preko Kipra.

Mišković je u proteklom periodu stekao veliko iskustvo u međunarodnim transakcijama, pa je tako i „Ce market“, iako 2005. godine nije bilo sankcija, kupio preko „Primera Ce“, čiji je osnivač luksemburška firma, a Novosti je pazario, takođe, preko nepoznatih inostranih firmi. Ekonomski patriotizam, ipak ne može niko da mu ospori, jer je novac dobijen prodajom Delta banke investirao i u Srbiju. Delta banka je osnovana početkom devedesetih, s kapitalom od par miliona evra da bi u vreme prodaje Italijanima njena vrednost bila povećana na blizu 400 miliona evra. Zlobnici tvrde da je danas Mišković vlasnik pola Srbije, a glavni argument im je da drma sektorom trgovine jer poseduje najveće trgovačke lance „Ce market“ i „Pekabetu“ uz svoje „Maksi“ i „Tempo“. Svrstan je, sa 20.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i među najveće privatne zemljoposednike u Vojvodini.

U sastavu „Delte“ su, posle kupovine agrarnih preduzeća u procesu privatizacije i „Napredak“ iz Stare Pazove, „Jedinstvo“ iz Apatina, poljoprivredni kombinat „Sombor“, fabrike ulja „Sunce“ i „Dunavka“ iz Velikog Gradišta, jagodinska mesna industrija „Juhor“, suvlasnik je petine PIK „Bečej“, drugog po veličini agrarnog kombinata u Srbiji, a pokazali su interesovanje i za kupovinu Poljoprivrednog kombinata „Beograd“.

Svestrano interesovanje odvelo je „Deltu“ i u sektor građevinarstva, pa je Mišković zato pazario Preduzeće za puteve „Beograd“ s tim da više nije vlasnik. Kupio je i „Autokomandu“, gde se gradi ogroman tržišni centar, a velike investicije planiraju se i na lokaciji Luke „Beograd“, koju je Mišković kupio opet preko jedne luksemburške firme.

Nekadašnji direktor kruševačke „Župe“ je očigledno „vizionar“ jer u vreme kupovine Luke „Beograd“ običnim smrtnicima nije bilo poznato da se planira njena selidba na drugu stranu Dunava, a da se na toj lokaciji novim urbanističkim planom grade skupi poslovno-stambeni kompleksi . Delta drži i „Bazar“ iz Novog Sada, „Namateks“ iz Subotice, a Mišković se povezuje i sa firmom ITH koja je kupila smederevsku „Ishranu“ i fabriku crepa „Toza Marković“.

On poseduje i trgovinsko preduzeće „Obuća“, fabriku „Avala Ada“, „Jafa“, a jedno vreme bio je vlasnik i „Beteksa“. Ušao je i medijsku sferu kupovinom Novosti, mada se, doduše, kao nominalni vlasnici vode Nemci, ali su Deltini ljudi u Upravnom odboru.

Vlasnik je i fabrike bicikla u Subotici, deterdženta u Zrenjaninu, a uvoznik je i generalni zastupnik mnogih inostranih kompanija, Fijata, Lanče, Honde, zastupa i BMV. „Delta“ nije zanemarila ni poslove sa uvozom kozmetike, zastupnik je kompanije „Nivea“, zatim „Najke“, a uvozi i hranu za kučiće i ko zna šta još …

Među najimućnije Srbe spada i Milan Janković Cepter da bi u vreme DOS-a na vrh isplivao Miodrag Kostić, kao gazda četiri, od ukupno osam „živih“ šećerana . Kostić je vlasnik i poljoprivrednog kombinata „Agrounija“ iz Inđije, „Đure Strugara“ iz Kule, pa sve zajedno ima oko 20.000 hektara zemljišta u Vojvodini. On se nedavno povukao iz biznisa sa šećerom, udružujući se sa nemačkom kompanijom „Nordcuker“, pa se niko više ne seća ko su bili akteri šećerne afere.

SUVLASNICI I MEDIJA

Za razliku od Kostića, koji više nije u žiži javnosti, medijsku pažnju sve više zaokuplja lik i delo Predraga Rankovića Peconija, koji je za samo dve-tri godine od vlasnika fabrike duvana „Monus“ postao gazda, „Albusa“, „Rubina“, „Ratara“, Pančevačke pekare, „Vitala“, fabrike „Milan Blagojević“, a suvlasnik je i televizije Košava. Tu je i nezaobilazni biznismen srpske postoktobarske tranzicije Jovica Stefanović Nini, koji je sudski izgubio „Jugoremediju“, koja mu je inače bila polazna imovinska baza za kasniji ulazak u „Medelu“, „Luksol“, „Žitopromet“, nišku „Prosvetu“, „Vetprom“, „Srbolek“ i „Mentu“ iz Padeja.

Z. Mihajlović
Glas javnosti Utorak 13. 3. 2007.