Početna Sadržaj Društvo MALI ČOVEK

MALI ČOVEK

1993
0

Blagonakloni smo prema malom čoveku.

Često smo skloni da ga žalimo.
Ponekad i sažaljavamo.
Mislimo, mali čovek je to zaslužio.

Sama činjenica da mali čovek za sebe kaže da je mali je porazna.
Time se i hvali.
Ponosi.
I ne želi nikako da promeni svoj položaj.

Mi mislimo da trebamo da mu pomognemo.
Moramo da ga razumemo.
Opravdamo.
Zaštitimo.

Nažalost, to su sve naše bolećivosti.
Naše slabosti prema malom čoveku.
Istina je sasvim obrnuta. Okrutna.
Mali čovek nije baš tako mali kao što se prikazuje.

Uzeću primer da je mali čovek pošten, vredan i ugledan domaćin.
One druge, moralno iskvarene, ne vredi analizirati.
Njihova pokvarenost je razumljiva.
Nema potrebe da je dodatno još tumačimo.

Mene zanimaju oni čestiti ljudi koji su radom i štednjom stekli imovinu.
Koji su se decenijama mučili da nešto stvore.
Koji imaju dobru i uspešnu decu.
Koji nikada od države nisu ništa dobili na poklon.

Koji su uzorni građani.
Koji prvi plaćaju poreze.
Koji plaćaju TV preplatu.
I koji ne umeju da se švercuju u javnom prevozu.

Ti dobri, naivni i topli ljudi su naš veliki problem.
Društveni problem koga ne možemo da rešimo.
Naime, oni su najveći glasači totalitarnog režima.
Pogonsko gorivo za uspostavljanje totalitarizma u društvu.

Njihovo nerazumevanje politike je tragično.
Njihova vera je ideolopoklonstvo.
Njihova privrženost vođama je komična.
Njihova politička zatucanost je opasna.

Nije važno da li se oni kunu u Tita, Slobu ili Vučića.
Imena nisu bitna.
Važno je da oni moraju da imaju Vođu kome veruju.
Vođu kome predaju u ruke svoju slobodu.

Oni su mali ljudi i moraju da rade.
Onako kako im se naredi.
Oni traže gospodara.
Oni ne mogu da podnesu nedisiplinu.

Njihov problem je što slobodu doživljavaju kao kršenje discipline.
Kritičko mišljenje kao ogovaranje vlasti.
Građanske proteste kao anarhiju.
Revoluciju kao apokalipsu.

Mali čovek je odlično topovsko meso.
Idealna sirovina za manipulaciju.
Poslušna ovca u kontrolisanom stadu.
Siguran šraf u mehaničkom stroju totalitarne vlasti.

Mali čovek se ne zadovoljava time što pripada krdu.
On je vatreni agitator topline krda.
On je dobrovoljni vojnik totalitarnog režima.
On je pokorni sluga poretka.

Nije važno da li se taj poredak bori za tlo i krv.
Da li se bori za prva radničke klase.
Da li se bori za nadčoveka.
Ili se bori da komercijalizuje dušu poslednjem čoveku.

Malog čoveka to uopšte ne zanima.
Njemu je potrebna toplina krda.
Njemu je potreban vonj čopora.
Tu se on oseća sigurno i zaštićeno.

Mali čovek će sve da preduzme da zadrži postojeći poredak.
On se plaši promena, jer ne želi da se menja.
On je slabić čija snaga raste snagom gomile.
On je zombi koji veruje u televizijsku propagandu.

Mali čovek uništava i obesmišljava Demokratiju u društvu.
Mali čovek čitavo društvo hoće da smesti u svoju ropsku dušu.
On ne bira na izborima.
On poslušno i redovno glasa za Vođu.

Mali čovek je mali sve dok se odlučuje o tuđim životima.
Koji su daleko od njega i za koje on nema samilosti.
Ali mali čovek postaje veliki kada dirnu u njegovu svojinu ili interese.
Tada postoji okrutni osvetnik i preobraćenik.

Mali Amerikanac je podržavao rat u Vijetnamu.
Sve dok su Amerikanci napalm bombama ubijali varvare u džunglama.
Kada se 58.220 Amerikanaca vratilo u limenom kovčegu, mali čovek se pobunio.
Ranjenih 303.644 su svedočili o besmislenosti tog osvajačkog rata.

Mali Srbin je podržavao Slobu u ratu protiv NATO zlikovaca.
Podržavao ga je bez obira na 2.500 poginulih i 12.500 ranjenih.
Bez obzira na to što je 25.000 kuća srušeno i uništeno 470 kma puteva i 600km železničke pruge.
Bez obzira na pojavu kancera od bombi sa osiromašenim uranijumom.

Mali Srbin je Srbovao i kurčio se dok su drugi stradali.
Gledao je noćno pucanje naše PVO kao cirkusku atrakciju.
Sve je to trajalo dok nije isključena električna energija.
Mali Srbin satima nije imao struje u kući.

To je uznemirilo malog Srbina.
Uhvatila ga je panika i očaj.
Zamrzivači su mu bili puni smrznute hrane.
Nestanak struje je pretio da otopi zamrzivače.

Kakva katastrofa za malog Srbina.
Jebeš Kosovo, nacionalne interese i istoriju.
Kapitulacija! Kapitulacija! Kapitulacija! Odmah!
Butkice u zamrzivačima mogu da se otope i pokvare.

Mali čovek je sebičan i sitničav.
Nema širinu sagledavanja društvenih događaja.
Ide linijom manjeg otpora.
Brani samo ono što njega lično pogađa.

Moramo malog čoveka da porazimo na svakom mestu.
Nemojte da se povlačite i predajete u raspravama sa malim čovekom.
Napadajte ga argumentima, provocirajte i rušite njegove medijske zablude.
Tako vadite ciglu po ciglu iz totalitarnog utvrđenja.

Mali čovek je neobrazovan, neiformisan i zatucan.
Ako njega porazimo i preobratimo, onda dobijamo bitku sa totalitarizmom.
Ne očekujte da će mali čovek preći na našu stranu.
Ali neka ne glasa više za našu propast.

To je zadatak za svakog mislećeg i prosvećenog građanina.
Pobedimo malog čoveka!
Pobedićemo totalitarizam!
Porazićemo bolesne i lažljive Vođe.

Beograd, 04.01 2015.