Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Mafija

Mafija

941
0

Nadaleko èuveni kolumbijski narko bos Paolo Eskobar izneo je jednom prilikom samu suštinu njegovog opakog posla. Nije, dakle, prema njegovom tumaèenju, problem droge bio u Kolumbiji, gde uzgajivaèi proizvode drogu, veæ u SAD, gde se droga troši. Dokle god postoji ogromna tražnja u Americi za drogom, uvek æe postojati neki Eskobar koji æe organizovati ponudu robe koja treba da uravnoteži narastajuæu tražnju. Ovaj ekonomski postulat, bez obzira koliko izgledao zakonodavcu kriminalan, istinit je i teško da ga neko može negirati.

Znaèi, problem amerièkog društva je što njegovi graðani, iz razlièitih motiva i razloga, konzumiraju velike kolièine droge. Eskobar sebe doživljava kao spretnog poslovnog èoveka koji samo zadovoljava postojeæu tražnju. Pošto je tražnja ogromna, jer savremeni èovek se oseæa otuðeno i izgubljeno u robotskoj civilizaciji, i pošto država zabranjuje ili ogranièava opijate, onda je profit, zbog potencijalnih rizika, zaista veliki.

Meðutim, uvek æe biti onih koji žele brzo i dosta da zarade pa æe se osmeliti da organizuju ovaj kriminalni posao. Kako velika zarada privlaèi veliki broj hazardera, onda nastaje konkurencija izmeðu njih i opstaju samo oni koji su najsposobniji. Na ovom tržištu uspeh i sposobnost se mere surovošæu. Na kraju ostaju samo najveæi igraèi. To su oni Kumovi mafije koji pronaðu naèine da izbegavaju državne sankcije, a da, istovremeno, uspešno vode samu organizaciju. Uspeh se meri svakoga trena i voða kriminalne grupacije nema prava na grešku. Svaka greška se životom plaæa. Nema opraštanja jer je izgubljena dobit ogromna, a drugi èlanovi, pohlepni i surovi, èekaju svoju priliku da se dokažu. Èitava organizacija radi na reè, izbegavajuæi pisana dokumenta i poštujuæi unapred nametnuta pravila igre. Niko ne traži garanciju za posao u koga ulazi jer svako ulaže svoj život. Prevare se surovo kažnjavaju. To je sama suština mafije.

Nekadašnji njen èuveni Kum rekao je da je mnogo teže postati prvi èovek mafije, nego prvi èovek SAD. To je taèno. Veæe liène sposobnosti mora da ima Kum mafije jer je posao opasniji a konkurencija oštrija. Niko unapred ne dobija oroèen mandat, veæ vlada dok organizacija dobro zaraðuje. O sposobnostima Lakija Luæijana najbolje govore istorijske èinjenice. On je iz zatvora otkrio tajne kanale kojima je doturana hrana u toku rata japanskoj podmornici u njujorškoj luci. Država je bila nemoæna. A iskrcavanje saveznika na Siciliju poèelo je tek kada je Kum poslao poruku lokalnim moænicima da ne napadaju saveznièku vojsku.

Naravno, uprkos pokušaju holivudske propagande da od mafijaša naprave filmske heroje, što im je delomièno i uspelo, država se surovo obraèunava sa organizovanim kriminalom. Država ne sme da dozvoli da mafija ugrozi vitalne državne funkcije. Zbog toga je malo onih koji su, kao nedavno èuveni Bonano, doèekali duboku starost. Kratak, prebogat i groznièav život bio je mamac za mnoge mlade avanturiste. I uvek æe takvih biti.

Zadatak države je, po mom mišljenju, da što više gradi društvenu zajednicu u kojoj æe, ‘ajde da i to kažem, biti što manje državnog protekcionizma. Prohibicija je nestala kada je osloboðeno tržište i kada više nije bilo rizika u poslovanju. Ne može se državnom represijom leèiti alkoholizam i narkomanija. Ne može se uredbama suzbiti prostitucija. Potrebno je menjati samu suštinu represivnog i otuðenog društva. Potrebno je graditi neke nove vrednosti u društvu koje neæe oèajne graðane svoditi na obezglavljene podanike kojima je jedino ostalo da traže spas u opijumu za narod.

Ne vidim da se naša civilizacija humanizuje. Naprotiv, èoveèanstvo postaje sve bolesnije i perverznije. Bezobrazno bogati oligarsi upravljaju sve nesretnijim i siromašnijim svetom. Onaj koji dolazi iz tog siromaštva nema izbora. Igra samo na kartu brzog filmskog uspeha. Sve ostalo za njega je prokleto tavorenje. Najstariji zanat danas na svetu prerastao je u uspešnu moænu industriju u kojoj se godišnje okreæe oko 800 milijardi $. Ilegalna trgovina oružjem, cigarama, ljudima i njihovim organima, kao i jeftinim sirovinama donosi ekstremno velike zarade koje mafija želi da legalizuje.

Najopasnije je kad mafija uðe u državne organe i politiku. Nažalost, svetskim oligarsima to danas polazi za rukom. Imamo èak sluèajeva da se legalno izabrani narodni predstavnici bave organizovanim švercom. Kad se to desi, onda više ne možemo govoriti o državi. Država, na svu sreæu, nije mafijaška organizacija. Da jeste Sicilija i Kolumbija bi bile najrazvijenije zemlje sveta.

Seæam se jednog našeg novokomponovanog biznismena koji je, posle uvoðenja sankcija, javno pozvao državne organe da otvore granice za sve meðunarodne mafijaške poslove i tako se brane od izolacije, jer sve je dozvoljeno u sticanju novca. Ipak, to nije tako. Država je nešto mnogo znaèajnije. Država mora da štiti prava i slobode svih graðana, a ne samo interese najbogatijih ili onih koji su trenutno na vlasti. Zbog toga je važno da imamo bogatu i moænu državu. Graðanskim institucijama i slobodama treba suzbijati sivo tržište.

Gde je Srbija danas? Tamo gde je Amerika bila posle Velike ekonomske krize. Država nam je opasno ugrožena. Neki ministri su govorili, dok su bili opozicija, da mafija ima svoju državu. Da li se danas nešto promenilo? Ko ubija ljude po ulicama i zašto? Ministar policije izjavljuje da su se kriminalci posle demokratskih promena takoðe oslobodili i »da se èak ne libe da nastupaju u svim medijima!«

Na kraju, Premijer nam je saopštio da se taèno zna u 50 gradova ko je glavni mafijaš. Neverovatno! Èelni državni funkcioneri govore kao da nisu na vlasti. Pa, gospodo, ko treba da hapsi kriminalce? Gde je naš Eliot Nes? Zašto ga ne stvorite?

Zapamtite, država je uvek jaèa od mafije! Jaèa je jer brani interese svih graðana i nosi ideju dobra. Brani zajednicu od zla svakojakog. Brani principe slobode i pravde. A da bi naša država opstala potrebni su nam mudri i hrabri državnici.

Politièari su kvarljiva i potrošna roba.

Beograd, 11.06.2002. god.