Početna Sadržaj Komentari Mafija uvoznika

Mafija uvoznika

925
0

Tržišni fundamentalisti su na samom početku svoje vladavine, sprovodeći neoliberalni koncept uništavanja domaće proizvodnje, lansirali marketinšku propagandu da je bolje da uvozimo, nego da sami proizvodimo robu. Ta nakaradna strategija bez privrednog razvoja dovela je do toga da će ukupan spoljnotrgovinski deficit od 2001-2006 narasti na skoro 30 milijardi dolara, dok će izgubljen BDP, zbog nemanja privrednog razvoja, za isti posmatrani period, dostići 20 milijardi dolara. Ako toj cifri dodamo da je u dosadašnjoj pljačkaškoj privatizaciji država izgubila još 20 milijardi dolara i da, tek sada, otpočinje rasprodaja velikih sistema, onda je svakom normalnom građaninu Srbije jasno kakvu štetu za državu i narod nanose lažni reformatori i eksperti.

Zašto se čudite što smo toliko siromašni? Podaci govore da je na ime donacija u Srbiju stiglo od oktobarske kontrarevolucuje do danas svega oko 4 milijardi dolara i da je više od pola tih pristiglih para završilo na računima korumpirane međunarodne birokratije i njihovih satelitskih kompanija koje su izvođači posla u Srbiji. To ništa ne treba da nas čudi. Svojevremeno, kada su sedamdesetih godina prošlog veka nerazvijene zemlje dobijale kredite od razvijenih, više od 80 odsto tih kredita se vraćalo u strane banke, ali kao privatni kapital oligarhije iz tog nerazvijenog sveta. Slično se desilo i sa onim čudnim nestankom više od 4 milijardi dolara pomoći MMF-a Rusiji devedesetih godina, kada je jedan američki bankar predložio da se izbegne nepotrebno šetanje novca i da se odmah dogovoreni transfer prenese ruskim oligarsima na privatni račun u Švajcarsku.

Vreme će pokazati koliko su naši reformatori lično ukrali novca. Ali ono što je gore od te banditske pljačke države, koja se može ispraviti konfiskacijom lične imovine tajkuna i njihivih političkih zaštitnika, ono što uništava svaku veru i nadu u privredni oporavak države je namerno vođenje takve ekonomske politike od strane korumpirane administracije da naša preduzeća, koja mogu biti okosnica nekog našeg privrednog preporoda, gube sigurne poslove samo zbog toga što vladini činovnici protežiraju strane kompanije. Na taj način stvara se ambijent u kome je nemoguće organizovati domaću proizvodnju, jer režim protežira strane firme.

Pošto sam godinama radio na stranim tržištima i imao preduzeća u drugim državama, dok su reformatori parazitirali na budžetu države, iz iskustva mogu da kažem da su domaće kompanije imale sve privilegije u odnosu na mene, stranca, investitora i preduzetnika koji je zapošljavao njihovu radnu snagu. U Srbiji je sve, nažalost, obrnuto. Evo, navešću dva primera. Obe firme su proizvodne. Obe firme vode privatni preduzetnici.

Prva firma je CINI iz Čačka i bavi se godinama proizvodnjom aluminijumskih radijatora, firma koja je dobila srebrnu plaketu na izložbi inovacija Arhimedus u Moskvi i koja je, na oštrom međunarodnom tenderu, uspela da proda licencu u Kazahstanu. Firma je konkurisala na tenderu Montaža a.d.Beograd za zamenu radijatora na Tehnološkom i Pravnom fakultetu, ponudila je radijatore naše proizvodnje, najbolje cene, najpovoljnije uslove plaćanja, rok 60 dana bez avansa, isporuka proizvoda sa lagera, garancija na duži rok od traženog, ali domaća firma nije mogla da prođe. U posedu sam dopisa gde se kaže da investitor nije saglasan, već je prednost data italijanskim radijatorima.

Ko je investitor? Država. Šta državni činovnik zna o radijatorima? Ništa. Kako može da odlučuje onaj koji ništa ne zna? Zašto domaći proizvod nije uzet? Gde će da rade toliki nezaposleni ako domaći proizvođači nemaju posla? O efektima za budžet ne vredi ni govoriti. Ni o efektima novog zapošljavanja. Asistenti za ministre to ne mogu da razumeju. Ili namerno neće. Odluke se uvek donose iz interesa. Najgore je kad lični interes prevlada državni. Možda bi CINI dobio posao da je poslao ponudu iz svoje fabrike iz Kazahstana. To nekako egzotičnije deluje.

Drugi proizvođač je MIDRA EKO d.oo Beograd, koji se bavi proizvodnjom ekoloških dezificijenasa i deterdženata visoke klase. Proizvod su stvorili domaći stručnjaci, a postoje sertifikati mnogih zemalja koji potvrđuju ekološka svojstva proizvoda. Međutim, već petnaest godina proizvod ne može da se probije u državnim kućama, mada je i po ceni, kvalitetu i rokovima isporuka daleko iznad uvoznih preparata. Jednostavno ne može da probije uvozni lobi.

Vlast se može promeniti, ali mafija uvoznika opstaje. Svi su umreženi. Svi uzimaju provizije. Svi imaju neke lične kombinacije. Samo gube država i proizvođači. Plata državnih činovnika je samo džeparac. Glavna zarada je učešće u zaradi uvoznika. Stranci to znaju i vole da rade sa našom državom. Državni činovnici grabe svim sredstvima dok su na vlasti. Koriste svaku priliku jer znaju da neće to stanje pljačke dugo trajati. Otuda toliki spoljno-trgovinski deficit.

Drugi preparat koga prozvodi MIDRA-EKO je PeralD, služi za dezinfekciju dijaliznih aparata pri lečenju bubrežnih bolesnika, i oni su jedini proizvođači na Balkanu, dok u Evropi proizvođač je Frezenius iz Nemačke. Proizvođač je pokušao da registruje preparat u Nemačkoj, cena atesta od strane nemačkog instituta bila je 100.000 evra, ali su dobronamerni domaćini nezvanično rekli našem proizvođaču da ne baca pare uzalud jer neće dobiti atest, pošto oni imaju zadatak da štite nemačku industriju i proizvođače. Ko štiti srpske proizvođače? Cena domaćeg preparata je 860 dinara, dok uvozni košta 1.400 dinara. Gde je tu interes države Srbije?

Državne inerese niko ne štiti. Proizvođači su ostavljeni na milost i nemilost mafiji uvoznika. Ogroman novac odlazi iz zemlje, a dobar deo tog novca završava na računima tajkuna i političke oligarhije. Domaći proizvođači nemaju nikakve mogućnosti da se sami obračunaju sa tom mafijom koju državna administracija podržava. Potrebne su korenite promene ekonomske politike, ali to mogu samo da naprave novi ljudi. Ljudi koji su potekli iz privrede i koji su stvaraoci. Ljudi koji proizvode, zapošljavaju, plaćaju poreze i doprinose, pronalaze i izvoze u svet. Samo ti ljudi mogu da pokrenu privredu Srbije i reše problem zaposlenosti.

Ali njih danas niko ne sluša. Političar na vlasti nemaju sluha za interese privrednika. Mogu slobodno reći, jer mnoge današnje vlastodršce, nažalost, poznajem iz vremena kada nisu ništa imali, ti političari preziru sve nas iz privrede. To je patološka mržnja. Mrze nas jer znaju da vredimo. I zbog toga hoće da nam napakoste. Hoće da nas okuju interesima multinacionalnih kompanija. Hoće da nas porobe i ponize.

Ali istorijsko odmeravanje snaga uskoro stiže. Dva miliona nezaposlenih će morati da pronađu put u bolju budućnost. Bolje budućnosti nema bez privrede. Nema bez vrednih, poštenih i pametnih privrednika koji stvaraju novi proizvod. Zato savetujem sve privrednike da se udruže i stanu na čelo privrednog preporoda Srbije.To je naša istorijska obaveza. To je naš dug pokolenjima.