Početna Sadržaj Komentari Kupovina savesti

Kupovina savesti

1373
0

Kult komercijalne civilizacije je – potrošnja. Nakon Velike ekonomske krize 1929 godine, kada je za nekoliko nedelja uzdrmana sama suština kapitalizma, kada su milioni ljudi ostajali bez posla i bez hrane za život, kada je postojala realna opasnost da se komunistička pošast proširi i na Novi svet, teoretičari kapitalizma su morali da odgovore na dva ključna pitanja: zašto se dogodila Velika kriza i koji je izlaz iz nje. Tražeći odgovor na uzroke nastanka Velike krize morali su da se vrate starom, dobrom Marksu, koga su, ispostavilo se to u praksi, potcenili i čije učenje nisu dobro razumeli. Nakon detaljnog izučavanja svih Marksovih dela, njegovi dojučerašnji ideološki protivnici su shvatili da su pronašli uzroke koji su doveli do katastrofe i da, otkrivanjem nastale sistemske greške, mogu da ponude siguran recept za konačno ozdravljenje bolesnog kapitalističkog sistema.

Uzrok je bio vrlo jednostavan. Velika proizvodnja sredstava za proizvodnju u okviru Marksovog lanca reprodukcije doveo je do hiperprodukcije roba koje nije imao ko da kupi. Naime, takozvani drugi odeljak, koji se bazirao na proizvodnji sredstava za potrošnju, toliko je zaostajao za proizvodnjom sredstava za proizvodnju da je prirodno došlo do zakrčenja i paralisanja čitavog kapitalističkog sistema. Kapitalizam je sam sebe uništavao. Glad za profitom i pohlepno nagomilavanje kapitala i moći samo u rukama industrijske oligarhije ne samo da je zaustavio dotadašnji privredni razvoj kapitalizma, nego je potpuno obesmislio sve njegove sistemske vrednosti i uveo kapitalizam u predrevolucionarno stanje koje je moglo, ako se ništa ne bude promenilo, da dovede do krvave komunističke revolucije.

Jedini način da se izbegne komunizam i da kapitalizam dobije siguran recept za, kako se tada mislilo, trajno ozdravljenje, bilo je prihvatanje Kejnzove strategije da se značajno razvije potrošnja. Potrošnja je trebala da ulije novu životnu energiju sklerotičnom kapitalističkom sistemu. Tako je stvoren – kult potrošnje. Sve je postalo roba. Sve se kupovalo i prodavalo na tržištu. Tržište je postalo vrhovni sudija društvenih odnosa. Ako niste mogli da se prodate na tržištu, niste imali nikakvu vrednost. Bili ste roba bez kupca. Bili ste osuđeni na smrt. Šta će vam život ako nemate nikakvu upotrebnu vrednost na tržištu? Milioni ljudi su uvučenu u potrošačku groznicu. Razvojem komercijalne civilizacije milijarde ljudi su postali ovisnici potrošnih dobara.

Pojavom interneta postali smo globalna pijaca. Tačnije, svetski buvljak. Sve se kupuje i prodaje. Ništa više nije sveto. Ni u crkvenim zajednicama nema morala. Katolički velikodostojnici prihvataju iskupljenje greha pozamašnim novčanim uplatama. Pravoslavni mitropolit nagomilava zlatne predmete u svom Božijem domu. Muslimanski imam vozi blindirani BMW i čuvaju ga telohranitelji.

Materijalni svet je pobedio duhovni. Komercijalna civilizacija je razorila savremeno društvo. Mali čovek je potpuno sluđen. Potrošački virus je zarazio sve moralne vrednosti. Makijavelisti su postali ideolozi svakodnevnog života. Korisnost je pobedila osećanja. Profitabilnost ljubav. Interesi ljudskost. Potrošačka groznica je potpuno deformisala lice civilizacije.

Posle skoro osam decenija od izbijanja Velikih boginja, savremeni kapitalizam je ponovo oboleo. Ali to više nisu dečije bolesti. Ovoga puta njegova bolest je planetarna. Tragedija je neizbežna. Da li će se desiti ili ne, zavisi od toga da li će se čovečanstvo opametiti ili neće. Odnosno da li će normalna ljudska pamet da pobedi pohlepu i gramzivost potrošačke civilizacije. Izbora, nažalost, velikog nemamo. Nemamo ni vremena. Svaki čovek je odgovoran za zlo koje se danas valja planetom Zabijanje glave u sopstvene džepove i zatvaranje očiju pred zarazom neće sprečiti katastrofu. Ostaviti psihopatama i kriminalnim tipovima da rešavaju probleme čovečanstva skupo će nas koštati. Nije isključeno da oni, suludi u svojim bolesnim namerama, ne izazovu svetski rat.

Slično se već dogodilo na početku XX veka. Između dva Velika klanja čovečanstvo se nije opametilo. Naprotiv, ludilo se samo nagomilavalo. Veliko klanje je bio samo veliki ventil da se isprazni nagomilana negativna energija u čovečanstvu. Čini mi se da se ta negativna energija ponovo danas nagomilava. Uprkos marketinškim propagandnim trikovima o privrednom razvoju i civilizacijskom napretku, sve više raste jaz između sve manjeg broja bogatih milijardera i sve većeg broja siromašnih gubitnika. Čitavo čovečanstvo se nalazi u tranziciji. S jedne strane, neprestano se povećava broj ljudi u razvijenom svetu koji koriste opijate i lekove da bi nekako izdržali tempo nametnute potrošačke groznice, a, opet, sa druge strane, sve veći broj ljudi gladuje i nema osnovna sredstva za život.

Ako znamo da u svetu 1,5 milijardi ljudi gladuje, dok u bogatim državama uništavaju sistematski zalihe hrane kako bi održali visoke cene u kompjuterizovanoj hiperprodukciji roba, onda postaje jasno da takva civilizacija nema izgleda na uspeh. Pitanje je samo vremena kada će se nešto zaista i dogoditi. U našem slučaju, porazan je podatak da 300.000 dece u Srbiji gladuje, dok je, gle čudne podudarnosti, više od 300.000 ha zemlje neobrađeno. O ostaloj nemaštini građana Srbije drugi put, ali ta porazna činjenica da toliko hiljada dece gladuje nije uzdrmala političku oligarhiju u Srbiji. Njih to ne zanima. Jednostavno, oni organizuju medijske humanitarne koncerte, poput svetskih bogataša i političara, za podršku siromašnim. Na tome se sve završava. Slikanjem u medijima i izdvajanjem bakšiša za najugroženije, puštanjem pokoje suze silikonske pevaljke, koja više troši za ugradnju silikona nego što hiljadama dece treba za hranu, samo je gnusna farsa. Kupovina savesti. Uvek sam prezirao te humanitarne prevare. Smatram da je to podvala čovečanstvu. Podvala komercijalne civilizacije koja je čoveka svela na zombija. Važno je da se zabavljamo! Važno je da stvaramo iluziju o humanosti. Predstavu kojoj se sami divimo.

Mali čovek glasa SMS porukom i plaća 50 dinara plus PDV kako bi kupio svoju savest. Mali čovek je obmanut. Uveren je da tako rešava problem. Svoj i svih siromašnih. A onda na izborima glasa za one koji su ga izmanipulisali. Glasa za one koji su bili dužni da rešavaju siromaštvo u društvu, ali oni to ne rade. Oni sprovode koncept u kome su bogati još bogatiji, a siromašni su sve siromašniji. Kako se širi siromaštvo, tako se povećava broj humanitarnih koncerata i aktivnosti novobogataša i političke oligarhije. Povećani broj humanitarnih aktivnosti donosi veću popularnost političarima na izborima. Političari trguju ljudskom nesrećom. U potrošačkoj civilizaciji sve je postalo roba. Gledanost televizijske humanitarne akcije je važnija od prikupljenog novca. Taj novac ne može da pomogne iskorenjivanju siromaštva. On samo pomaže da se prevara održava. Da se novi birači privuku.

Jer sve što se radi, preduzima se da sistem ostane nepromenjen. Sistem koji stvara siromaštvo. Sistem koji ubija na stotine miliona ljudi. Sistem koji veliča pohlepu. Sistem koji je ugrozio samu planetu, jer je doveo do klimatskih promena. Klimatske promene vode uništavanju čoveka kao vrste. Samo zbog toga što je moćna manjina nezajažljiva i nezasita. Što su spremni zbog svog bolesnog ega da unište sve pred sobom. Ako želimo da zaustavimo takvo pogubno srljanje u propast, moramo da promenimo sistem. Jer suština sistema je defektna. Bazira se na pretpostavci da je čovek čoveku roba. I da su tržišni odnosi zamena za gubitak ljudske zajednice.

To je pogrešna pretpostavka. Ne može se ljudska duša izneti na tržište. Ona nema cenu. Ni dobrota. Ni požrtvovanje. Ni istinska ljubav. Savremeno čovečanstvo je mentalno obolelo. I mora da se leči ukoliko želi da ozdravi. Početak lečenja je da se shvati sama suština manipulacije potrošačke civilizacije. Mora se izaći iz tog magijskog kulta o potrošnji celovitom spoznajom sveta. Mora se učenjem i ličnim primerom prosvetliti čovečanstvo. Duhovna elita mora pokazati put izbavljenja. Pobunom se može zapaliti nova ideja. Čovečanstvo ne može da živi bez ideje. Potrošnja materijalnih dobara ne može uzvisiti i pročistiti čoveka. Samo ideje pokreću čovečanstvo.

Živimo u veku ubijenih ideja. Tumaramo bez smisla i svrhe. Tražimo da nas tlačitelji oslobode okova. Molimo manipulatore da sruše obmanu. To nije put spasenja. Samo pobunom slobodnog i učenog čoveka možemo opstati. Samo njegovim uzdizanjem ostali mogu dobiti prosvetljenje. Ništa nije novo. Sve se ovo već stotinama godina ponavlja. I ponovo smo zalutali. Kao da se ništa pre nas nije desilo. Kao da milioni nevinih nisu stradali. A stradali su što su bili ravnodušni. Stradali su što su izdali sebe. I što su slali SMS poruke, onda kada je trebalo da kriknu. Što su spokojno otišli na spavanje, kada su trebali da izađu na ulice. Što su ugasili svetlo, kada su trebali da upale vatre pobune. Vatre koje će doneti istinsku toplinu smrznutom čoveku. Verujem da još uvek ima lučonoša kojima ovaj mrak postaje nepodnošljiv. Sretna nova svetlost! Hristos se rodi!

Tabloid