Početna Sadržaj Osvetljenja Kako vlada sprečava privredni razvoj Srbije

Kako vlada sprečava privredni razvoj Srbije

843
0

Zvuči apsurdno da jedna vlada svojim zakonima sputava razvoj svoje države ali je ipak to istinito. Ko misli da tako nešto ne postoji nigde u svetu pa ni u Srbiji neka pročita predstojeći članak kako bi se otresao i poslednjih sumnji a i uverio da se ne radi o Aprilskoj šali već o surovoj istini koja se da i proveriti.

Čovek iz dijaspore dolazi u svoj zavičaj na godišnji odmor i usput pogleda oko sebe šta, gde i kako da pomogne nekoj firmi iz susedstva. I stvarno, kad se hoće pomoći, nema neki posebnih problema do malo dobre volje i da se odvoji malo vremena od godišnjeg odmora. Zadovoljan svojim dogovorom sa dotičnom firmom da će mu se izvesni troškovi nadoknaditi ako dodje do profitabilnih poslova sa inostranstvom vraća se naš dobrotvor u dijasporu. (Nemačku ili bilo koju drugu zemlju van Srbije). Izlaže se manjim putnim troškovima, naravno u dogovorenoj visini. U ovom konkretnom slučaju dolazi do profitabilne saradnje po firmu u Srbiji. Naš dobročinitelj, dostavi račun firmi u Srbiji, kako je to bilo dogovoreno, od svega 50€ što je tek toliko da se pokrije deo utrošenih putnih troškova odnosno goriva. Firma u Srbiji je bila zadovoljna sa tim aranžmanom ali proknjižiti kako bi se pare mogle poslati u inostranstvo svojem dobrotvoru nije joj bilo moguće jer je zakonom zabranjena isporuka novca za usluge privatnoj osobi u inostranstvu.

Tu počinju moje rešerše, jer mi se činilo da je poslovna besmislica da se poslodavac zakonski meša šta sme vlasnik svoga novca sa njim da radi odnosno ograničava na taj način što se privatnoj osobi ne može uputiti novac u inostranstvo za razvoj preduzeća u Srbiji a Firmama medju njima i takvima koje su možda tobožnje ili evetualno čak takvima koje služe za pranje novca, može.

Po tom pitanju, obratio sam se nemačkoj Privrednoj komori pa potom zastupništvu Privredne komore Srbije u Frankfurtu pa potom Privrednoj Komori Nemačke u Beogradu gde mi se definitivno potvrdilo da je Firmama u Srbiji zakonski zabranjeno da vrše transver novca privatnim osobama za učinjene usluge pa ma koliko mali bio taj iznos! Naravno, kad su u pitanju firme, sumljive delatnosti, ta situacija je drugačija po pitanju transvera novca. Apsurd, kad se ima na umu da su poneke, tobožnje firme specijalizovane za ne zakonitu tranziciju novca.

Postavlja se pitanje, zašto država sputava poslove u samom začeću, početku, kad se zna da su mnoge velike firme pa i industrije počinjale sa prvim malim pokušajem da postanu firme kako bi na kraju postajali čak i giganti.

Zastupnik Nemačke privredne komore objašnjava na sledeći način razliku izmedju nemačke privredednog zakonodavstva i privrednog zakonodavstva Srbije: U nemačkoj postoji mogućnost da se kroz podršku sporednih zanimanja, pored rada ili penzije, podrži inicijativa i aktivnost pojedinaca da se pokuša prvo sa stvatanjem uslova da bi se od započetog poslića, hobija, zanimanja, stvorile uslovi za osnivanje prave firme. Srpsko privredno zakonodavstvo ne pozna taj princip stvaranja posla.

Država se ne meša u poslove privatnih firmi pogotovo ne, kome će transverirati svoj novac,

Privatizacija se ne sastoji samo u tome da se privatizuje na taj način, stim što se prodaju u bescenje velike firme već privatizacija podrazumeva podržavati pojedince, individualne inicijative i pojedinačne male ambicioznih firme. Ma koliko one bile male one su bile i ostale preduslov za osnivanje velikih firmi. Dali će neka ideja ili početni” poslićak” prerasti u jednu firmu zavisi samo od dobroj volji pojedinaca i uslova koje mu obezbedjuje zakon odnosno država u kojoj živi – koja mu umesto sputavanja omogućava pun razvoj. Pod privatizacijom se ne podrazumeva gušenje svake poslovne inicijative u samom početku!

Mnogi iz dijaspore mogli bi daleko više učiniti za razvoj privrede u Srbiji kada bi im to omogućilo zakonodavstvom Srbije. Čekati na poslove sa postojećim firmama u nemačkoj može naša vlada još dugo čekati jer jednostavno ignoriše činjenicu da svako veliko putovanje počinje sa malim korakom.

Ko je toliko umno ograničen da osniva firmu samo zato da bi mu se nešto novca za učinjene usluge transferiralo a da prije toga barem u minimalnoj meri ne oproba dali mu se takvi troškovi isplate. Svaki korak u inostranstvu je povezan sa izvesnim troškovima a najmanje našeg sveta živi u tavom luksuzu da ne mora da broji svaki Evro.

Naš narod u dijaspori je spreman da nešto uraditi za razvoj privrede u svojoj matičnoj zemlji ali to sve ne može činiti na svojoj grbači, bez da mu se barem deo troškova uspešnog rada i konkretnih pozitivnih rezultata ne nadoknadi samo zato što to zakon zabranjuje.

Vlada Srbije dozvoljava sebi taj luksuz da ignoriše na hiljade svojih gradjana u rasejanju koji bi bili spremni da pomognu razvoj privrede u Srbiji.

Dušan Nonković – urednik Glasa Dijaspore

Glas Dijaspore January 10, 2009