Početna Sadržaj Komentari Izvlačenje kapitala

Izvlačenje kapitala

808
0

Napokon se i taj podatak pojavio. Pažljivo sam pratio sve novine i čekao da taj podatak izroni. Ram za sliku je bio uokviren. Sada je sasvim sve jasno. Naravno, za one normalne ljude koji nisu partijski ostraščeni i koji nisu profiteri tranzicije. O čemu se radi? Jedan tiražni dnevni list je objavio listu najuspešnijih preduzeća u Srbiji. Na toj listi našla se i smederevka čeličana US Stil Srbija, čija sumnjiva privatizacija i uloga političkog vrha u njoj, nažalost, još uvek nije razjašnjena, kao korporacija koja je najveći izvoznik iz Srbije, pokriva čak 15% ukupnog izvoza, koja je u 2005. ostvarila četvri najveći prihod u državi, ostvarila prihod veći od 50 milijardi dinara, ali je istovremeno, da sve bude transparentno, ostvarila četvrti gubitak u državi, koji iznosi neverovatnih 4,07 milijardi dinara. Kako je to moguće?

Imao sam prilike da napravim finansijsku analizu poslovanja dve velike izvozne kuće Seval-Impol a.d. Sevojno i Valjaonicu bakra a.d. Sevojno, koje se hvale svojim ostvarenim rezultatima, dok bilansi pokazuju da su većinski vlasnici enormno zadužili kompanije i potpuno doveli u pitanje kapital manjinskih akcionara. Kakve su to uspešne kompanije koje gomilaju obaveze i gubitke? Kako je moguće da je US Stil napravio gubitak od 50 miliona evra kada je na svetskom tržištu velika potražnja za čelikom, kada kompanija plaća struju i radnu snagu četri puta jeftinije nego u razvijenim zemljama? Zašto se te kompanije smatraju uspešnim? Napominjem, radi podsećanja, da je niški gigant Filip Moris prve godine poslovanja iskazao neverovatan gubitak, o ucenjivanju proizvođača duvana tek treba da se piše, dok je brendirani Knjaz Miloš završio gubitak u prošloj godini sa 18,5 miliona evra.

Bilo bi interesantno da se napravi analiza poslovanja cementara i šećerana, kao i svih mlekara koje je kupio Salford. Analizirajući poslovanja preduzeća koja su najveći izvoznici i koja su privatizovana, o uspesima takve privatizacije napisano je gomila hvalospeva, postavlja se logično pitanje: da li država vrši kontrolu poslovanja takvih kompanija i zašto im dozvoljava da uvećavaju obaveze i gomilaju gubitke? Odgovor je jednostavan, država ne kontroliše poslovanje uzdanica privatizacije i dozvoljva većinskim vlasnicima da iskažu ovakve bilanse.

Nije potrebno da budete neki veliki ekonomski ekspert kako biste shvatili da je na delu – izvlačenje kapitala. Većinski vlasnici namerno izvlače kapital iz preduzeća, zadužuju preduzeće i prikazuju gubitke, kako bi velike zarade izbacili iz Srbije i zadržali profite samo za sebe. To je u svim civilizovanim zemljama teško krivično delo, ali u našoj državi Koštuničina legalistička vlada to dozvoljava da se radi. Apsurd da bude veći, bahati i bezobrazni većinski vlasnici se prikazuju u javnosti kao uspešni i optužuju svoje kritičare kao komuniste i samoupravljače.

Imao sam priliku, štiteći manjinske akcionare Impola iz Sevojna, da razgovaram sa većinskim vlasnicima iz Slovenije. Moram da priznam, nakon hiljade obavljenih poslovnih razgovora sa državnicima, guvernerima i milijarderima po svetu, sa bezbroj preduzetnika i poslovnih ljudi, da nikada primitivniju, osorniju i bezobrazno drsku ekipu nisam sreo. Zamislite da sam se ja, kao većinski vlasnik, tako ponašao u Sloveniji? Zamislite da poslovan čovek iz Srbije na taj način izvlači kapital iz Slovenije. Da li bi ga Slovenci uhapsili? Da li bi ga proterali iz Slovenije? Dobro poznajem Sloveniju i njihove poslovne ljude, tvrdim vam da bi se takav strateški investitor odmah sukobio sa zakonom i završio bi u zatvoru. Tako bi uradila svaka razvijena država.

Ali Srbija je eldorado za špekulacije. Pošto je politička oligarhija učestvovala u svim tim navodno uspešnim privatizacijama, koje se završavaju bogaćenjem većinskih vlasnika, ona namerno prikriva njihovo neuspešno poslovanje, dok je to mogla, i ništa ne preduzima da ih spreči u namernom izvlačenju kapitala iz države.

Ponovo se pokazalo da su sve moje sumnje, izrečene na samom početku tranzicione prevare, zbog kojih sam zabranjen u državnim medijima, postale opravdane, jer strani investitori ne dolaze da dugoročno ostanu na našem tržištu, nego da iskoriste trenutak koji im se ukazao, takve prilike više neće imati, i da za što kraće vreme izvuku što više profita za sebe, kako bi se, kada iscede suvu drenovinu, prebacili na neko drugo tržište. To je suština globalizacije.

Neoliberalni koncept veliča takvo ponašanje korporacija. Nerazvijene zemlje i siromašno stanovništvo u tim nerazvijenim zemljama su žrtve neoliberalnog koncepta. Ideolozi Volt Strita veličaju međunarodne gusare koji otimaju kapitale po nerazvijenim i neuređenim zemljama. Lokalni političari služe kao domoroci koji, za šaku privilegija, provode konkvistadore. Tajkuni Vol Strita mere uspeh količinom otetog novca. Milosti nema. Razlika između njihovih kolonijalnih predaka i njih je samo u tome što što oni lično ne moraju da vode ratove, niti moraju da učestvuju u ratovima da bi se obogatili.

Dovoljno je da naftne kompanije izmisle da Irak ima bojeve otrove i da inkvizitori NATO alijanse otpočnu rat za naftna polja, gde će kompanija potpredsednika SAD kontrolisati prodaju nafte. Dovoljno je da se na vlast u Srbiji dovedu neznalice, sumnjivi tipovi, psihopate i poltroni, koji će raditi po stranim uputstvima, pa da kapital počne da se preliva ka bogatima.

Nije problem, dakle, u tim multinacionalnim kompanijama, koje pohlepno otimaju profite, nego je problem u nepostojanju naše države. I razvijene države imaju probleme sa Volt Stritom, primer propast Enrona, Tyco, Wordcom ili Parmolat, ali pravna država kažnjava pohlepu menadžera zato što narušavaju utvrđena pravila igre i uništavaju načela građanskog društva koje se zasniva na poštovanju privatne svojine. Tako su neki menadžeri prošlog meseca osuđeni na zatvorske kazne od 27 godina, jer su izvlačili kapital iz akcionarskih društava. Kod nas se slave takvi prevaranti kao uspešni ljudi. Krajnje je vreme da se izvrše promene u državi i da na vlast dođu ljudi koji će braniti državni interes. Novi izbori mogu otpočeti taj proces korenitih promena. Za početak, neka policija uđe u te kompanije i istraži gubitke i obaveze. Tako će se zaustaviti izvlačenje kapitala. Nakon toga, treba konfiskovati sve što je oteto. A neki će morati u zatvor. Za primer.