KAMO NAS VODI HIPNOTIZIRANA GOMILA?
HRVATSKOM vlada sindrom gomile. Nema više nijansi, nema propitivanja, nema prostora za sumnju i analizu. Svi su za i svi su protiv. Tako barem govore postoci u anketama objavljenim proteklih tjedana.Najnovija kaže da čak 82 posto ispitanih Hrvata misli da Vlada Jadranke Kosor vodi Hrvatsku u krivom smjeru. Prošli tjedan čak 83 posto Hrvata usprotivilo se haškoj presudi hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.Na tom istom valu histerije, tek svaki peti ispitani Hrvat smogao je hrabrosti priznati kako bi on svejedno volio da Hrvatska uđe u Europsku uniju. Ostalih četvoro ispitanika to je grubo odbilo. Ili si protiv ili te nema.
I gomila ima smisla za humor
Gomila je pokazala i da ima smisla za humor. Pa tako otprilike 80 posto Hrvata – postotak gore ili dolje – Ivu Josipovića smatra najomiljenijim političarem. Još više ljudi smatra Željka Rohatinskog spasiteljem Hrvatske. Nitko točno ne zna odakle sad to, ali propitivanju ovdje nema mjesta. Doslovno.
Uglavnom, isto onako kao što se složno odupiru, Hrvati su pokazali da mogu složno i slijediti. Na gomili su i onda kad treba, a bogami i onda kad ne treba.
„Volimo Jacu, ne volimo Jacu, volimo Jacu…“
Prisjetimo se perioda prije godinu i pol dana kad je Jadranka Kosor izbacila Ivu „Dragog prijatelja“ Sanadera iz stranke. Tada je u anketama uživala gotovo 80-postotnu potporu hrvatskih građana. Danas tih istih 80 posto Hrvata najradije bi nju izbacilo iz države, a ne samo iz Vlade. Nema nijansi.
Uoči haške presude narodu je poručivano kako će generali biti oslobođeni. Kad se to nije dogodilo, 80 posto ljudi osjetilo se „osobno pogođeno“ presudom za udruženi zločinački pothvat. Da bi se onda svi oni, poput hipnotizirane gomile, okrenulo i protiv ulaska u EU. Ni ovom prilikom nijanse nisu poželjne.
On je dobar jer su ostali strašniji
Kao što nijansi, a još manje kritičkog propitivanja, ima u određivanju prema Josipoviću ili Rohatinskom. Otkud pomisao da bi predsjednik države bio najpozitivnija ličnost na političkoj sceni? Čime je on to zaslužio, osim činjenicom da su svi ostali strašniji čak i od njega?
Rohatinski je još gori. Guverner koji je godinama štitio tečaj kune, pogodovao uvoznom lobiju, odbijao pomoći gospodarstvu, gledao kako se gase radna mjesta, a onda oslobodio milijarde kuna sammo kako bi izašao u susret grupi oligarha, postao je ikona u očima onih koji su najviše pogođeni njegovom politikom. On je njihov Spasitelj, on je Premijer, on je Predsjednik. On je sve ono što želi biti.
U krdu smrdi, ali je toplo
Što je predsjednik neutjecajniji, to je omiljeniji. Što je guverner tajanstveniji, to je moćniji. Što je manje informacija o Haagu, to je lakše biti protiv njega. Što se više govori o tome da se reforme moraju provoditi zbog Europske unije, to je lakše nahuškati narod protiv nje.
I tako, u strahu i neznanju, u očaju i apatiji, narod zbija redove. Gomila nas čini zaštićenima, u gomili vjerujemo da smo u pravu, argumente gomile nemoguće je srušiti, a u diktiranoj histeriji manjina nema ni najmanje šanse.
Tko kritizira Ivu Josipovića, prkosi idolopoklonstvu u anketama. Tko dirne u Rohatinskog, završi na medijskim galgama, poput nedavno Nadana Vidoševića. Tko podrži hašku presudu, automatski je proglašen veleizdajnikom. A tko danas mrzi Jadranku Kosor, sutra će glasati za HDZ. I tako to ide.
Mediji huškaju pa podilaze huškačima
