Početna Sadržaj Osvetljenja Guverner i kriza – još jednom

Guverner i kriza – još jednom

866
0

Na ovom sajtu se 24.12.2008.g. pojavio izvanredan članak autora Branka Dragaša pod naslovom „Guverner i kriza“.

Da je sve to zaista tako kako piše, želim da potkrepim neoborivim dokazima kroz jedan postojeći primer.

Radeći niz godina kao advokat pred Tribunalom u Hagu zaradio sam nešto deviza.

Sav sretan, posebno što sam zbog odsutnosti ostao bez domaćih klijenata, stavio sam evre na oročenu štednju na račune banaka u Srbiji.

No, posle skoro čitave tri godine i to oročene štednje primetio sam da nakon toga ustvari imam nominalno 15% manje para, a realno skoro tri puta manje!

Na ovom sajtu se 24.12.2008.g. pojavio izvanredan članak autora Branka Dragaša pod naslovom „Guverner i kriza“.

Da je sve to zaista tako kako piše, želim da potkrepim neoborivim dokazima kroz jedan postojeći primer.

Radeći niz godina kao advokat pred Tribunalom u Hagu zaradio sam nešto deviza.

Sav sretan, posebno što sam zbog odsutnosti ostao bez domaćih klijenata, stavio sam evre na oročenu štednju na račune banaka u Srbiji.

No, posle skoro čitave tri godine i to oročene štednje primetio sam da nakon toga ustvari imam nominalno 15% manje para, a realno skoro tri puta manje! Shvatio sam da sam beskrupulozno opljačkan špekulantskim kursom Narodne banke Srbije. Dinar, pa najbolja valuta u istoriji svetskih finansija!!? I to u vreme dokrajčivanja već uništene privrede, nikakve proizvodnje i izvoza, bezbroj nezaposlenih, mizernih plata i mnogo, mnogo toga sličnog ! Posebno što nisam mogao da shvatim, zar je moguće da milioni ljudi, naročito posle Jezde i Dafine, veruju u priče o kursu NBS i zar je moguće da ništa ne mogu tu da preduzmu !

Nisam ekspert za ekonomiju, ali verujem da jesam za organizovani kriminal (pored nekoliko objavljenih stručnih i naučnih radova, bio sam i branilac u slučajevima „Firma“,„Zemunski klan“, „Stečajna mafija“, „Drumska mafija“) i po mom skromnom mišljenju, u slučaju kursa od 74 dinara za euro koje sam u menjačnicama i bankama dobijao avgusta 2008.g. tu se radi o organizovanom kriminalu koji po svim razmerama daleko prevazilazi sve pomenute slučajeve. A zna se i kome takav kurs šteti, a kome pogoduje. Šteti Srbiji i to sa posledicama koje će se decenijama osećati i 99% njenih gradjana, a pogoduje onima koji imaju višak dinara i koji svaki dan dobijaju ogromne količine dinara (napr. iz samoposluga, benz. pumpi i dr.) pa sa istima mogu odmah u menjačnicu i banku da kupe euro „za džabe“. A i Jelašiću, čak i najpoštenije da radi, nije svejedno da li će za prosečnih 412.176,00 mesečne plate, koliko je još u toku 2007.g. primao, dobiti 5.500,00 eura po „sistemu“ koji je sam napravio, ili najviše 2.500,00 koliko bi bilo realno. Bolje je u inostranstvo ići u provod i nabavku sa 5.500 eura, nego sa 2.500 eura sa istom mesečnom platom.

Videvši sopstvenu pljačku na delu, kao i cele Srbije, pre skoro godinu dana napisao sam za novine članak pod naslovom „Kako sam ostao bez nove devizne štednje“. Ali, avaj, nijedne novine tu temu nisu htele ni da pomenu !

Nekako u isto vreme, u jednom postupku koji vodim pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (predmet No. 33888/05, Popović v. Serbia) pokrenuo sam pitanje kursa NBS i pred tim sudom. Naime, u postupku koji se odnosi na dosudjivanje pravične nadoknade zbog štete pričinjene gradjaninu kršenjem Evropske konvencije o ljudskim pravima, ta nadoknada i šteta se obračunava posredstvom eura i nacionalne valute. Sa ovakvim kursom gradjani ne dobijaju ono što zapravo sud u Strazburu dosudjuje i što ima u vidu. Moja teza pred tim sudom je da je ovakvim kursom Narodna banka Srbije udarila i na sam sistem funkcionisanja suda u Strazburu. Stoga sam insistirao da sa mojim podnescima bude upoznat i Predsednik suda u Strazburu. Ovaj postupak je još u toku.

Konačno, nakon avgustovskih 74 dinara za 1 evro, podneo sam 25.8.2008.g. preporučenom poštom ustavnu žalbu Ustavnom sudu Srbije, koja je zavedena kao predmet Už-1032/2008.g. Žalba je podneta protiv radnji i akata Narodne banke Srbije koje se odnose na kurs eura i za koje smatram da su povredili moje pravo na imovinu i neka druga prava. I taj postupak je još u toku.

I nekako, zaustavljanje pada eura u odnosu na dinar i početak obrnutog procesa vremenski koincidira sa upoznavanjem Narodne banke Srbije sa sudskim postupcima pred Ustavnim sudom Srbije (bar im je blizu – preko puta ulice) i sudom u Strazburu.

No, uprkos činjenici da se Jelašić svakodnevno pojavljuje u raznim medijima, gradjanima Srbije nije poznato da se pred najvišim sudom u Srbiji i najvišim sudom u Evropi vode postupci protiv nerealnog kursa dinara u odnosu na strane valute koji diktira Narodna banka Srbije !

Kako je to moguće? Svakako nepojmljivom, do sada nevidjenom i masovnom cenzurom koja se u medijima Srbije sprovodi i to, koliko je meni poznato, posredstvom glavnih urednika. I to na sledeći način: ne dozvoljava se objavljivanje informacije da se pred najvišim sudovima Srbije i Evrope vodi bitka o ovakvom kursu dinara, a s druge strane, svuda se trpa Jelašić da priča šta hoće !

Pošto mi je to bilo dosadilo, uputio sam još 25.9.2008.g. glavnom i odgovornom uredniku RTS e-mail sa molbom da prestanu da reklamiraju Jelašića i njegov kurs dinara bar dok traju postupci pred Ustavnim sudom i sudom u Strazburu. Interesovanje je pokazala glavna i odgovorna urednica Prvog programa, te sam joj na njen zahtev uputio i pismene dokumente iz tih sudskih postupaka. Sve u svemu, zamalo da objave tu informaciju, ali ipak nisu. Izgleda, malo je nedostajalo !

O vodjenju tih sudskih postupaka protiv NBS i kursa dinara, faksom od 29.10.2008.g. obavestio sam i glavnog i odgovornog urednika televizije „B92“ uz napomenu da gradjani Srbije treba da znaju da se pred najvišim sudovima Srbije i Evrope vode postupci protiv kursa dinara koji diktira NBS. Ni odgovorili mi nisu.

Novine neću ni pominjati. Ove informacije su mnogima ponudjene, nijedna nije želela da ih objavi. Kod novinara postoji interesovanje, ali negde dalje „zapne“.

Dakle, mediji u Srbiji ne dozvoljavaju da se gradjani Srbije obaveste da je već više meseci kurs dinara koji diktira NBS predmet postupaka pred najvišim sudovima u Evropi i Srbiji.

A ko li bi sve mogao stojati iza takve zabrane, neka javnost nagadja sama. Nadam se samo da će jednog dana takvi za to odgovarati. I oni „Slobini“ su pre dosta godina mislili da su nedodirljivi pa ih sada vidjamo po sudovima i u zatvorima. Moja jedina dilema u vezi sa tim je, mada u normalnoj državi to ne bi trebalo da bude, da li i naši javni tužioci pripadaju javnosti.

Sve u svemu, što se mene tiče, sa mnogo više poverenja bih slušao predavanja pokojnog Dušana Spasojevića, vodje „Zemunskog klana“ o poštovanju zakona, nego Jelašićeva o slobodnim i objektivnim medijima.