Početna Sadržaj Komentari Finansijski monstrumi

Finansijski monstrumi

860
0

Bauk recesije kruži svetom komercijalne civilizacuje. Svaka recesija je opasna jer se može pretvoriti u krizu sistema. Svaka kriza može prerasti u Veliku ekonomsku krizu. Velike ekonomske krize se završavaju revolucijama. Nakon revolucija nova oligarhija zamenjuje staru. Uspostavlja se novi sistem manipulacije. Nova vlast otima kapital prošloj vlasti, uz propagandna obećanja o slobodi, jednakosti i pravdi. Stara oligarhija najčešće gubi kapital, ali postoji opasnost da, ukoliko je razmera krize velika, izgube i živote. Oligarhija komercijalne civilizacije se plaši recesije. Nikada se ne zna kada će se virus revolucije pojaviti. Njihovi kapitali osluškuju damare sa svetskog tržišta, nastojeći na vreme da pepoznaju huk povodnja koji dolazi. A taj biblijski Potop, ako se nastave ovakve manipulacije i špekulacije u komercijalnoj civilizaciji, mora doći. To je danas svakome čoveku koji razmišlja sopstvenom glavom jasno. U zabludi su samo oni koji slušaju Velikog brata i učestvuju u njegovoj perveznoj pokvarenosti.

Oni koji kradu nisu u zabludi, oni mafijaški reketiraju pohlepne potrošače. Građanin se izgubio u sveopštem košmaru. Umesto građanina dobili smo konzumenta robne civilizacije. Klijenta bankarskih lakih keš kredita. Kupca u megastorovima. Potrošača otvorenih usta. Korisnika svega i svačega. Komitenta koji sve hoće odmah. Koji troši više nego što prihoduje. Koji troši svoju budućnost. Koji je savremeni rob okovan hipotekarnim kreditima. I baš ti hipotekarni okovi ovih dana prete da unište samu suštinu komercijalne civilizacije.

Naime, velika prevara je smišljena na Vol Stritu. Nakon kraha berze 2001. godine i propasti IT špekulativnih kompanija, posle desetogodišnjeg rasta, moralo se obolelom sistemu ponuditi nešto novo koje će produžiti prevaru. Tako su eksperti sa Vol Strita ponudili izlazak iz recesije putem hipotekarnih kredita. Mislilo se da će se tako kupiti još jedna decenija za oboleli sistem. Još jedna profitabilna decenija za oligarhe i njihove političke cirkusante na vlasti. Zamisao je bila vrlo jednostavna, građevinski sektor može da pokrene privredu jer za njegovo opsluživanje mogu se angažovati mnoge privredne grane. Veliki broj potrošača nema rešen stambeni problem i davanjem povoljnih kretita većina njih će se zadužiti. Kamate su brzopotezno smanjene na 2% do 2002. Hipotekarni krediti u SAD su dostigli 10.600. milijardi dolara i svake godine proizvodilo se po 2 miliona stanova za tržište .Koliko je to veliki iznos najbolji je dokaz da je toliko te prve godine iznosio i BDP Amerike. Čitavu operaciju je nadgledao guverner FED-a Alan Grispen, koji se danas čudi šta se zapravo desilo, i koji je projektovano smanjivao referentnu kamatnu stopu i tako podsticao glad potrošača za kreditima. Tako je te godine izbegnuta recesija. Tačnije, odložena je recesija.

Zašto odložena? Sama suština se nalazi u podatku da je svaki čovek u SAD zadužen 30.000 $, čak i onih 40 miliona koji nemaju zdravstveno i socijalno osiguranje, da je dug narastao na 10.000 milijardi $, da svakoga dana mora da se obezbedi priliv investicionih sredstava u SAD u iznosu od 2 milijardi $. Dnevno! Posebno navodim podatak da u svetu ima finansijskih derivata oko 415.000 milijardi dolara, dok je ukupan godišnji planetarni bruto proizvod svega 50.000 milijardi $. Krah svetskog finansijskog sistema je neminovan.

Pokušaj da se hipotekarnim kreditima reši teška bolest sistema nije moguć. To se danas pokazalo. Kriza hipotekarnih kredita otpočela je već 2005, da bi se proširila u 2006. a eksplozija je bila 9.avguta 2007. godine. Iz sata u sat berze su počele da padaju. Usledila je velika panika. Kapitalizam je zahvatila velika mora. Sistem je doživeo slom. Preko 2 miliona stanova je ostalo neprodato, dok 2 miliona korisnika kredita je pred bankrotstvom i moraju da napuste uzete kuće. Poseban problem je nastao kada se obelodanilo da su ove naduvane hipotekarne kredite američke banke preprodale, to jest refinansirale kod drugih banaka u svetu. Procenjuje se da su gubici nastali na hipotekarnim kreditima dostigli neverovatan iznos od 2.500 milijardi $.

Ko će pokriti te gubitke? Najveći deo sami građani SAD, ali više od 1.000 milijardi $ preneto je na ostali poslovni svet. I taj uplašeni poslovni svet, prevaren na najgori mogući način, primorao je svoje centralne banke da intervenišu na svetskom finansijskom tržištu kako bi sprečili krah berza i samoga dolara. Sramota je bila velika. Oligarhija Imperije u rastrojstvu namagarčila je čitav svet. Centralne banke EU, Japana, Kine, pa čak i Rusije su intervenisale za 6 meseci sa skoro 800 milijardi $ i tako su spasili svetske finansije od propasti.

Bolesni dolar širi zarazu. Kontaminirani hipotekarni kediti pokazali su da iluzionisti sa Vol Strita gube kreativnost. Pokazali su da je njihova pohlepa neograničena i da su tržišni fundamentalisti zlikovci spremni na sve. Čovečanstvo je ugroženo gramzivošću špekulanata i mešetara sa Vol Strita. Američka politička oligarhija kapitališe njihovu gramzivost i porobljava ostali svet, uništavajući njihove nacionalne ekonomije. Multinacionalne kompanije su konkvisksdori novog svetskog poretka. Zlokobni pakt pohlepe, gramzivosti, bahatosti i odsustva duhovnih vrednosti preti da potpuno uništi savremenu civilizaciju. Tržišni fundamentalisti šire ideologiju neoliberalizma koja vodi sve većem raslojavanju.

Međutim, poslednjih nekoliko meseci dolazi do velikog obrta. Kada sam počeo da pratim tokove novca, jer oni nekada više govore nego sve studije potplaćenih analitičara, pošto me je interesovalo ko kupuje hipotekarne dubioze evropskih banaka, otkrio sam, recimo, da su 9% kapitala švajcarske banke UBS, iznos od 13 milijardi $, kupili investitori iz Singapura.Tačnije, investicioni fond GIK. To je – vladina investiciona kompanija. Dakle, kupuje kompanija koja je u vlasništvu države. Dalje traganje me je dovelo do saznanja da je Saudijska Arabija viškove svojih petrodolara u iznosu od 900 milijardi dolara prebacila u svoj Državni investicioni fond za kupovinu akcija profitabilnih kompanija i nekretnina u svetu. Kina je otvorila Kina Investments, državni investicioni fond u koga je uložila 200 milijardi dolara za kupovinu banaka i uspešnih kompanija po svetu. Naročito je značajan njen ulazak na tržište Afrike. Ni Rusija nije htela da zaostane u otvaranju držanog investicionog fonda za nastup na svetskim berzama.

Takvo ponašanje moćnih država i jačanje njihovih državnih investicionih fondova uplašili su birokrate iz MMF-a i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj koji su, krajem decembra prošle godine, panično počeli da napadaju, kako su ih pogrdno nazvali, finansijske mutante. Zašto su ih napali? Zato što nisu bili pod kontrolom mešetara sa Vol Strita i zato što su suverene države upravljale tako velikim kapitalom koji se usmeravao na otkup korporacija iz razvijenih država.Verujem da je čašu prelila kupovina za 5 milijardi dolara udela u krizom pogođenom Morgan Stenliju od strane državnog Kina Investments fonda.. Finansijska oligarhija je zamišljala ekonomsku saradnju u svetu takvu u kojoj oni i njihove povlašćene i privilegovane korporcije kupuju strateška tržišta, grane i kompanije po nerazvijenom svetu, ali nisu ni slutili da se to što su predvideli zaostalima, primitivnima i siromašnim državama može desiti njima. Kada je taj kontra proces otpočeo, munjevito su se sastali i otpočeli da rade na zakonu u vezi sa poslovanjem državnih investicionih fondova. Prva pisana pravila se očekuju u aprilu 2008. Ne sumnjam da će taj zakon ograničiti kupovinu strateških grana i preduzeća u mnogim razvijenim zemljama. Takav zakon su već donele pojedine članice EU i očekujem da se to proširi na SAD.

Šta nam sve ovo govori? Sve ovo što smo naveli jasno pokazuje da se vrše velike vlasničke promene u svetu i da je država postala glavni investitor kapitala. To je potpuno suprotno nametnutoj ideologiji neoliberalizma koju propovedaju tržišni talibani u Srbiji. Pametne države kupuju po svetu i uvećavaju svoj kapital, dok potkupljna vlast u Srbiji rasprodaje svoj državni kapital. Radimo potpuno suprotno onome što se trenutno radi na svetskom tržištu i tako ugrožavamo državne i nacionalne interese. Kada nešto rasprodate, onda više niste vlasnik. Kada prodaju strateška javna preduzeća, Srbija će izgubiti nezavisnost. Posle toliko vekova borbe za slobodu i samostalnost države, posle toliko miliona stradalih raspodaje se Srbija na buvljaku ljudske taštine. Da li će građani Srbije to sprečiti?

Tabloid