Početna Sadržaj Reagovanja FILM

FILM

1115
0

  FILM  “ RAZVOD“

Piše : Branko Dragaš,27.01.2012

Iranski film „ RAZVOD“ je dokaz da Iran nije divlja zemlja u kojoj žive pobesneli varavari koji nameravaju da bace atomsku bombu na preostali ,navodno,slobodni svet,kako to hoće da prikažu mediokriteti iz Bele kuće, krvoločni  generali Pentagona i proračunati bangsteri sa Vol Strita, nego da je to razvijeno građansko društvo koga muče svi problemi koje muče sva građanska društva u svetu. Predrasude i neznaje o nekoj državi i njenom narodu mogu se iskoristiti za medijsku satanizaciju toga naroda.Mi,Srbi, smo najbolji dokaz za to.Zato treba biti jako oprezan na sve što dolazi iz američkih medijskih kuća,koje služe da bi izvršili pripremu za novi kazneni rat.

 

Iran nije ono što hoće da nam predstave spinovani mediji Imperije u rastrojstvu – zatucano fundamentalističko društvo u kome nema sloboda,pravde i gde ljudi žive u  strahu za svoj život.Iran nije ona pogrešna i nakaradna predstava koja se stvorila o njemu.Bivše Persijsko carstvo pokazuje svu svoju savremenost i sve svoje ljudske probleme koji danas muče sva razvijena društa.Zato je važan sam izbor teme ovog toplog i osećajnog filma.

Priča počinje u sudnici sjajnim dijalogom mlađeg bračnog para,koji su došli da se rastave,jer žena,željna karijere u inostranstvu i željna da sebi i jedanestogodišnjoj kćerki obezbedi bolju budućnost van Irana, dolazi u sukob sa suprugom koji ima dementnog oca, obolelog od Alchajmove bolesti, ali koji ne želi da ostavi oca i da ode iz zemlje.Taj sukob na početku filma oko  toga kome će pripasti dete,koje se nalazi razapeto između ambiciozne majke i odgovornog oca, pa sve do završne scene u istoj toj sudnici, kada se devojčica ,koja je donela odluku sa kojim roditeljom ostaje da živi,ali ne može da izgovori  nijedno ime i scena kada roditelji ostaju u hodniku,odvojeni i čekaju njenu odluku, zaokružena je slika savremene građanske, strinbergovske drame.Posebnu složenost i dramsku napetost daje to što je radnja smeštena u savremenu iransku porodicu  i građansko društvo, gde likove prožimaju sukobi ne samo sa svojim bližnjima,nego i sučeljavanja sa teretom tradicionalnog,verskog i građanskog u svima njima. Gotovo u svakoj sceni ovoga dinamičnog,otvorenog i inteligentno skrojenog filmskog ostvarenja nalazimo sukobe pojedinaca sa samim sobom, svojim ukućanima i građanskim instituacijama. I u svim tim sumnjama, borbama,ličnim tragedijama, prikrivenim istinama,burnim osećanjima ,odnosima koji nisu rešeni,strahovima,običajnom i verskom pravu,građanskim obavezama i zakonima, svi likovi su nam bliski i razumljivi i ne smeta nam što se to dešava u okviru druge civilizacije i tradicije.Naprotiv, upravo ta islamska vera i tradicija, taj nacionalni kolorit,ta ljudskost,energija,prisnost,suze,svađe,damari neizgovorenih reči i potisnute želje, sve to nam je bliže,nego hladna i dosadna proračunatost holivudske produkacije. To nam samo dokazuje da ima filmskog života i izvan holivudske propagandne mašinerije i da na drugom kraju sveta postoje ljudi koji nisu roboti,koji nisu fundamentalisti,isklljučivi i opasni, nego su ljudi sa svim svojim životnim problemima ,koji se ne razlikuju od problema  svakog od nas.

Meni je posebno interesntna bila  savremenost ove persijske priče. Naročito prikazane žene. Žene koje nose  marame i burke ,koje voze savremena kola, nose moderne naočare,naočare za sunce,koje drže predavanja, koriste internet i kompjutere,rade u građanskim institucijama,koje se bore za svoje stavove,koje su izražajne,karakterne,markantne,arijevski prelepe, uokvirenog,čistog,nevinog lica i koje imaju neku toplinu koja se,nažalost, izgubila u razvijenom i bogatom komercijalnom svetu.Ta njihova toplina u ophođenju u najtežim trenucima svojih borbi,istinska, ljudska,sirova,čista toplina,poslednja je odbrana čovečanstva  pred gubitkom smisla,svrhe i suštine našeg postojanja i opstanka.Ta toplina je jedina naša nada da nije sve izgubljeno, da ima spasa, da se vredi boriti,verovati,služiti višim idealima i čuvati tradiciju.To je dokaz da ljudski svet još nije uništen i da postoje oni koji ga čuvaju od nasrtlljivih napada robota.Bombardovanje Irana ,koje se sprema, posledica je težnje imperijalnog sveta robota da konačno ugase ljudsku civilizaciju.

U obilju koloritnih likova, izdvajam sporedan lik sudije koji predstavlja zakon i pravdu.Način kako sudi i uslovi pod kojim radi,odnos prema ljudima koji su se sukobili,to nisu njegove stranke,toplina, razumevanje,strpljenje, želja da se pomogne,objašnjenja koja traži,upornost,odlučnost,nepoklebljivost i pravednost,pokazuje svu težinu tog trenutka,tog događaja,toka sudbine,tragične istorije i čovekovog trajanja u vremenu kada se vrednosti  brzo menjaju.Rekao bih da sudija ima zaratrustovsku trpeljivost.

Glumci u ovom filmu su divni.Nismo navikli da gledamo takve glumce.Holivudski glumci su nam postali dosadni.Jednolični i prepoznatljivi.Znamo svaki njihov gest i svaku  njihovu glumačku foru. Izveštačeni su i isfrustrirani.Nemaju svežine.Vrhunski su profesionalci bez duše.

Ovaj film ima dušu.
I duša ovog filma je u nama.
Uživao sam u lepoti persijskog jezika.

Beograd,27.01.2012