Početna Tekstovi i kolumne Svedok Evropa i Srbi

Evropa i Srbi

1177
0

Evropa nije EU. Istorijski posmatrano Evropa ne može da se smesti u tesne birokratske okove EU. Ne može da se sabije u jednu bezliènu skraæenicu, smišljenu da prikrije sve istorijske traume država koje uèestvuju u trci za EU nominaciju, jer bi to bilo nasilno brisanje iz seæanja svega što se dešavalo u poslednjih nekoliko vekova na našem, evropskom tlu. Kažem namerno – našem evropskom tlu – zbog toga što skorojeviæi na vlasti, licemeri i neznalice, kradljivci glasova u parlamentu i èlanovi kriminalnih mafijaških bandi, papagajski dosadno ponavljaju floskule o našem ulasku u EU, kao da Srbi nisu evropski narod, nego kanibalska plemena iz amazonskih prašuma, kao da mi nismo deo te evropske istorije i tradicije, kao da to evropsko tlo nije i naše srpsko tlo koga smo vekovima èuvali svojim životima služeæi Evropi kao poslednji bedem za odbranu hrišæanstva. Srbija je Evropa.

Na to treba da budemo ponosni, uprkos vekovnim pokušajima korumpirane evropske politike, njihovih kraljeva i careva, oceubica, tirana, psihopata i bandita, njihovog kriminalizovanog i moralno bolesnog plemstva, bratoubica i pljaèkaša tuðih poseda, njihovih industrijalaca i bankara, secikesa, prevaranata, lihvara i probisveta, èitave bulumente pokvarenjaka i perverznjaka koji su obesmislili i unakazili ideju Evrope zbog svoje pohlepe, gramzivosti i nemanja središta u sebi, da bi nas koji živimo na raskrsnici Istok – Zapad proglasili divljacima, varvarima, ljudožderima, primitivcima i uroðenicima koje treba, shodno njihovom poimanju evropskih integracija, pobiti ili porobiti jer treæeg rešenja nema.

Tako su vekovima na srpsko pitanje gledali rimske pape, beèki carevi, ugarski kraljevi i evropske vojskovoðe, fireri i ujedinitelji. Pobij ili pokori! Ko su ti Srbi? Paganska, slovenska, azijatska plemena koja su došla sa avarskim hordama i doneli Evropi veèiti nemir, svaðu i podelu. Kao da ta ranosrednjovekovna Evropa veæ nije bila podeljena i kao da nije krvarila u meðusobnim ratovima, od milja nazvani “ratovi ruža“, kao da evropska vlastela nije razbijala lobanje svojim kraljevima i carevima, èeprkajuæi dlakavim ljudožderskim rukama po njima tražeæi uzrok svog prokletstva i prinoseæi žrtvu za milost okamenjenih Bogova.

Ko su ti Srbi? Divljaci koje treba optužiti za sve ono što Evropa nije mogla da suzbije, sakrije i iskoreni kod sebe. Srbe treba žrtvovati. Srbi su prirodni bedem protiv širenja vizantijske, pravoslavne, osmanlijske, muhamedanske, sovjetske, komunistièke pošasti prema Evropi. Srbi su roðeni da ginu na predstraži za evropske interese. Srèani su, borbeni, nepredvidivi, posvaðani, potkupljivi i suludi, ali vole slobodu, dostojanstveni su i ponosni, priželjkuju neku nebesku pravdu koje nigde nema, pa ih treba pustiti da se odbrane, ako uspeju u tome, ako ne uspeju neæe biti nikakva šteta jer æe se Evropa osloboditi tih divljaka i primitivaca.

Ukoliko im poðe za oružjem da se sami odbrane i stvore državu, Evropa æe poslati svoje poklisare da upravljaju njima jer Srbi, podeljeni, posvaðani i krvoloèni, ne znaju da upravljaju sami sobom.

To je otprilike sama suština odnosa Evrope prema nama. Nažalost, mi smo prihvatili da budemo stradalnici i nismo umeli da pronaðemo svoje sopstvene interese. Taènije, kada smo imali državnike koji su to znali da rade, Srbi su pokazivali svu svoju ingenioznost, duhovnost i modernizam koga ni Evropa tada nije bila dostigla. Stefan Nemanja je bio prvi srpski državnik koji je, prepušten dinastièkim borbama oko prestola, uspeo da pronaðe rešenje za srpsko pitanje vešto trgujuæi i prilagoðavajuæi se interesima Velikih sila. On je mudro potkupljivao rimsku, mletaèku, vizantijsku i ugarsku administraciju i stvarao nezavisnu državu, pokazujuæi da se može opstati u globalnom svetu moænika ako imate državnu strategiju i vešto je sprovodite u interesu opstanka sopstvenog naroda.

Nije èudo da je taj nemanjiæki zavet trajao punih 200 godina, sve do osmanlijske najezde, kada je srpski narod ostavljen da sam iskrvari na predstraži hrišæanstva, dok se Evropa veæ uveliko pripremala za humanizam i renesansu. Srbima je namenjena uloga stradalnika. Evropa nije imala nikakve samilosti prema nama, osim ako zvonjavu Bogorodièine crkve Notr Dam zbog kosovskog poraza ne prihvatimo kao suzicu puštenu pri sahrani svih evropskih principa i umrlog morala. Toga treba oni da se stide, a ne mi.

Evropa nas je, dakle, izdala. Osporavali su nam elementarno pravo na život i samosvojnost. Nisu poštovali naše samožrtvovanje. Kako bi izgledala Evropa da su Srbi napravili mudar potez i dogovorili se sa Sultanom da muhamedanska vojska proðe na zapad? Zašto smo prihvatili rat sa višestruko moænijom silom? Imali smo pravo da branimo sopstveni narod od istrebljenja, svoju državu, duhovnost i kulturu. Srpske freske su po koloritu bile predðotovske i niko nije sporio Srbima baštinjenje vizantijske kulture.

Da smo postigli taj istorijski dogovor Osmanlije bi bile pod Beèom 1383 godine, a ne 1683 godine, znaèi punih 300 godina ranije. Kako bi izgledala Evropa da su Turci 300 godina ranije zarobili i silovali tek probuðenu i osloboðenu evropsku mladost i lepotu? Ko bi mogao da gradi, slika, vaja, kleše, komponuje i piše dok mu okrvavljeni jatagan stoji pod vratom? Koliko bi evropskih naroda prešlo u islam da zaštiti sopstvene živote i posede?

Neko je morao da gine da bi zaustavio azijatske nomade da ne pokore èitavu Evropu. Ginuli su Srbi. Junaèki. Izdani i prevareni sami sebe su hrabrili da su nebeski narod i da ginu za svetu stvar. Kako nam je Evropa vratila taj istorijski dug? Kažnjavala nas je pri svakom osvajaèkom pohodu. Zaslepljena hiljadugodišnjom prièom o bogatstvu Istoka, kreæuæi na svoj Drang nach Osten, nemilosrdno nas je gazila, pokoravala i ubijala kao što su inkvizitorski dogmatici istrebljivali pravoslavne šizmatike ili kao što su katolièki konkvistadori zatirali civilizaciju koju nisu razumeli.

Pokori i pobij! To je bio bojni pokliè Evrope veæ nekoliko vekova prema Srbima. U XX veku on dobija genocidne oblike. Èisti se Evropa od nižih rasa da bi vladao “ûbermensch“. Ni srpski ustanici, èiju hrabrost danas slavimo pod lažnim parolama modernosti i državnosti, a radi se o Ustanku potlaèenih i poniženih protiv tiranije, radi odbrane sopstvenog života i vlastitog pogleda na svet, ni ti hrabri knezovi, harambaše i hajduci nisu imali razumevanje Evrope. Ona je na njih gledala kao na simpatiène avanturiste iz pustolovnih prièa koji, došavši da mole za pomoæ na evropske dvorove, deluju kao retke divlje zveri iz prašume, interesantni dvorskim damama i plemiæima kao razbibriga u njihovom dosadnom i sifilistiènom životu.

A ti ljudi su molili za živote svoje dece, žena, porodica i naroda koji pripada toj istoj Evropi, mada ga ta evropska politika konstantno odbacuje i ismejava.

Na kraju, vrhunac mržnje i sadizma Evropa je pokazala prema nama u tom nesretnom prošlom veku, kada su svi srpski politièari pokazali diletantizam i odsustvo istorijske odgovornosti prema sopstvenom narodu. Bilo da su nas kažnjavale Poæorekove regimente ili nacistièki odredi smrti ili NATO bombe obogaæene uranijumom, bilo da su to radili zbog kaspijskih naftnih izvora ili odsustva demokratije, bilo koji razlog pronašli, a neki bi uvek pronašli, zajednièko svim tim ekspedicijama, okupacijama i intervencijama je to da je srpska krv lila potocima i da je bezdušno uništavan jedan stari evropski narod. Krv i leševi su izmeðu nas i Evrope. Naša krv i naši leševi.

Zašto se uvek evropsko disciplinovanje Srba završi krvavo? Ko je za to kriv? Sve da smo baš i najgori divlji narod na svetu, nismo mi ušli u dvorište evropskih skorojeviæa i birokrata da gazimo njihovo cveæe i travu, veæ su oni divljaèki upali u našu kuæu, silovali naše žene, pobili decu i muškarce i zapalili ognjišta. Zašto? Ko je pomogao krvavi raspad južnoslovenske lažne, bratske zajednice samo da bi danas primoravao iste te narode da se opet udruže u okviru EU? Ko je naterao novu vlast da primeni neoliberalnu šok terapiju koju nijedna zemlja EU nikad nije sprovodila? Ko je sedeo sa Despotom na divanu? Ko je velièao šibicare, sitne prevarante i zatvarao oèi pred njihovim mafijaškim nestašlucima? Zašto je bombardovana jedna nezavisna država? Zašto su ubijani civili? Zašto Evropa ne zaustavi genocid nad srpskim življem na Kosmetu? Zašto ne zaštite najlepše spomenike kulture iz ranog srednjeg veka na Metohiji?
Na ova pitanja Srbi traže odgovore od Evrope. Odgovor æe morati jednog dana doæi. Mnogo nepravde i žrtava je srpskom narodu nanela pogrešna evropska politika. Markale i Raèak su dokaz da se istina na može sakriti. Šta je sa 1.300 kidnapovanih i hiljadama nestalih na Kosovu. Evropa nije EU. Srbija je evropska država, mada nije èlanica EU. Srbi su evropski narod kome treba vreme da zaleèi sve svoje otvorene rane. Evropa treba da se pokaje za sve što nam je uradila. Treba da zauzda ostrašæene briselske birokrate. Srbija je previše iscrpljena. Treba nam duhovni i materijalni oporavak. Sveopšti preporod. Naæi æemo snage u sebi samo neka prestane policijska politika uslovljavanja i preæenja. Evropa treba da prizna svoje greške i da nam se izvini.

Nije prihvatljivo da nam protektor bude Havijer Solana, èovek koji je sprovodio NATO intervenciju, sramno nazvanu “ milosrdni anðeo “. Evropa, nažalost , još uvek ne poznaje Srbiju i Srbe. Vekovima veæ živi jedna te ista predrasuda, mržnja i prezir prema Srbima. Zašto niko iz Evrope nije došao na proslavu Ustanka?

Vekovima veæ srpski narod ima pseudoelitu nesposobnu da državnièki promišlja. Ako veæ ne možemo da promenimo Evropu, mudrost je da se prilagodimo. Što pre. Ako pronaðemo sopstvene interese, lakše æemo ih usaglasiti sa evropskim interesima. Ne smemo zaboraviti šta nam je uèinjeno, ali moramo pronaæi svoj evropski put. Tek tada æemo uæi u EU. Ne treba nam mit Evrope, kako trabunjaju estradne neznalice, veæ rušenje svih laži i prevara koje nas okružuju. Treba nam prava srpska elita koja æe nas povesti napred. Ali još ne vidim tu elitu. Gde se sakrila?