Početna Sadržaj Reagovanja ELITA

ELITA

982
0

 ELITA

piše : Branko Dragaš, 26.05.2013

Postoji samo jedna elita – duhovna!  Podrazumeva se da duhovna elita ima viziju i da je spremna da se žrtvuje za svoje ideale.  To znači, da elta ima moral i da svojim ličnim primerom dokazuje da je elita. Ukoliko toga nema nije elita. Da li mi imamo elitu? Nažalost, danas nemamo elitu. Zato smo upali u vrzino kolo tragične propasti. To se ne bi desilo da smo imali elitu, jer bi elita stvorila viziju razvoja države i naroda. Za tu svoju viziju ona bi se žrtvovala. Elita vraća moralnu vertikalu u društvo u rasulu.

Da li smo nekada imali elitu? Jesmo. Zato smo uspeli da trajemo i sačuvamo svoju nezavisnu državu. Skupo smo platili cenu naše slobode i nezavisnosti, ali elita se žrtvovala za dobrobit naroda.

 

U čitavom XX veku nismo imali nacionalnu elitu, zato smo tako nastradali i propali. Tačnije, na početku veka postojala je elita, koja je oslobodila i ujedinila državu. Kasnije je ta elita potisnuta od strane populista i mediokriteta, a politički ološ je donosio odluke suprotne našim nacionalnim interesima. Nesretna strategija ulaska u južnoslovensku zajednicu i komunistički projekat potpuno su uništili našu nacionalnu elitu. Ostali su samo mudri pojedinci koji su opominjali, ali koje niko nije hteo da čuje.

Na kraju XX veka i početkom trećeg milenijuma ušli smo pustinju duha. Nacionalni poraz je bio neminovan. Pitanje je samo bilo gde ćemo se zaustaviti u propadanju, jer propadanje se još nije zaustavilo. Zapravo, danas nema ko da zaustavi to propadanje. Svi su postali deo sistema koji uništava državu i naciju. Propadanje se jedino može zaustaviti moralnom katarzom. Obnova moralnih vrednosti u društvu spasava društvo od daljeg rastakanja.Elita to mora da uradi. Elitu koju moramo da stvorimo.
 
Navešću primer naših nesretnih intelektualaca. Govorim o likovima koji pretenduju da budu nacionalna elita. O likovima koji u javnosti važe za nacionalne perjanice. Tako se bar predstavljaju narodu. Ja ih dobro znam i tvrdim da su oni – gmazovi! Lažni nacionalisti, profesionalni Srbi, kriminalni tipovi i nadobudni palanački đilkoši prodaju se za državnu platu, članstvo u upravnom odboru neke državne institucije ili za dobijenu novčanu nagradu nagrade od političkih skotova i njihovih tajkuna. Oni su profiteri naše nacionalne propasti.

Gledam  skoro tri decenije te satrape, hijene, lešinare i vampire iz prošlosti kako piju našu nacionalnu krv, kako se dodvoravaju svim režimima, kako dobijaju sedmojulske i svetosavske nagrade, kako se bogate, kako se tove, kako nas lažu i mažu, kako se prenemažu i foliraju, kako nas kradu i potkradaju, kako planduju, lenstvuju i preživaju, kako se skrivaju iza slatkog pravoslavlja,  klanjaju i mole pred moćnima, kako nastupaju na svim medijima i drže nam predavanja, moralne pridike, kako su nadobudni, bezobrazni i prosti, gledam tri decenije te prodane duše, njuške i skotove kako me izbegavaju, beže od mene, sklanjaju se, ogovaraju i mere moje srpstvo i pravoslavlje, mere oni koji ništa nisu dali ni tom srpstvu ni tom pravoslavlju, koji su nas obrukali, upropastili i unesrećili, ali koji danas glume nacionalne perjanice, koji okupljaju salonske nacionaliste, intelektualne praznoglavce, koji dele nagrade, izdaju časopise, piju viski sa tajkunima, puše tompus sa  svrgnutim političarima i čekaju novu priliku da se ponovo domognu vlasti i konačno zabiju glogov kolac u srpsko nacionalno biće.

Ako hoćemo da se spasimo od propasti, onda moramo da se za sva vremena oslobodimo takve nacionalne kvazielite. To je jedino moguće ukoliko se povuče – moralna granica. To je jedini način da se razlučimo i da skupimo snage da izvršimo temeljan državni i nacionalni preobražaj Srbije. Nema drugog načina. Ukoliko se to ne uradi, onda ćemo upasti u iste probleme u kojima se sada nalazimo, jer sadašnja neizdrživa situacija je posledica toga što se posle petooktobarskog preokreta nije podvukla crta, što se, kako sam predlagao, nije izvršila lustracija. Tada smo trebali da napravimo lustraciju i danas ne bismo bili u ovim problemima. Vodeći ljudi države nisu prihvatili moje predloge, kao što ništa od mojih ideja nisu poslednjih tri decenije hteli da prihvate političari, ideja koje su se posle nekoliko godina pokazale kao ispravne.

Svako od nas treba da postavi sam sebi pitanje – šta sam ja lično dao Srbiji i srpstvu?  Na osnovu toga možemo da sudimo o sebi i drugima. Moja životna i radna biografija mi daje za pravo da decenijam pišem otvoreno i bez zadrške. Uvek se pitaju – ko stoji iza mene? Ne stoji niko. Nikada niko i nije stajao. Smatrao sam da moram ovako da pišem, jer sam video kuda srljamo. Ja sam imao potpuno drugu viziju razvoja Srbije. Moje ideje nisu prošle. Iznosio sam ih javno, uprkos upozorenjima prijatelja, ne mareći za svoje lične interese. To je bila moja intelektualna i patriotska dužnost. Moje nepristajanje da učestvujem u vlasti, da ostanem samostalan i nezavisan, nasilno uništavanje svih mojih poslova i javna izolacija su žrtva koju podnosim. To je cena mog javnog delovanja. Cena koju skupo plaćam. Međutim, to je i – iskušavanje.  Tako to treba shvatiti. Iskušavanje koje će stvoriti neki novi kvalitet i neko novo delo.

Problem su ljudi koji nam drže moralne propovedi i optužuju druge intelektualce za nemoral, dok oni primaju nagrade od najgoreg političkog ološa i tajkuna.  Prošle nedelje smo imali priliku da vidimo taj samozvani nacionalni džep-set u svom punom tranzicionom sjaju i bedi. Okupili su se da zapečate našu nacionalnu tragediju. Okupili su se u glamurozno da pokažu svoju malograđanštinu i primitivizam. Okupili su se nacionalni korifeji da pokažu da srpstvo nije umrlo i da ima ko da ga brani. Viski, tompus, cigarilos, salonske toalete, nakiti i šminka, osmesi i grljenja, stupidni , namešteni pogledi u fotoaparat, švedski sto, ležerenost i intelektualna ćaskanja o dnevnopolitičkim skandalima, ogovarnja o tome ko je koliko novca više pokrao, popreki pogledi na one koji još nisu uhapšeni zbog krađe državne imovine, samo su dokaz da naša salonska nacionalna kvazielita ne razume duh vremena, ne shvata da Srbijom vlada bolest, glad, nezaposlenost,apatija, ubistva i samoubistva iz očaja, da je Srbija razrovana i razderana da bi mogla lakše da se proda, da su građani ubijeni u pojam, da ne vide nikakvu persepktivu i da ne veruje toj salonskoj  i nacionalnoj inteligenciji, koja se prodaje za nekoliko intervjua, za članstvo u upravnom odboru i za nagradu od nekog bandita koji je, koristeći se svojim nacionalnim osećanjima i vezama sa Vođom nacije, uspeo preko noći da se obogati na tragediji svoga naroda, koji je bio potrčko Vođe, operativni prevarant za medijsko ubijanje svesti naroda, koji je zlikovac i secikesa, kriminalan tip, bitanga i podlac, koga nije stigla kazna nezaklanog dela naroda, koga je taj egocentrik, bonvivan, kozer i medijski šmeker gurao u sigurnu smrt.

Sa takvim nacionalnim odrodima i pokvarenim njuškama ugledni Profesor univerziteta, nacionalna perjanica, koji je obnovio zaboravljene teme, koji je  podigao bačene zastave, koji je logičan, polemičan, rečit, potentan i odlučan u odbrani našeg nacionalnog i kulturnog identiteta, ćaska, pijucka prvoklasna pića, dobija nagrade, drži slovo o moralnim vertikalama i daje legitimitet upravo onima koji su najodgovorniji za našu nacionalnu tragediju. Kako je to moguće? Posebno je neshvatljivo da Profesor to ne shvata. Ljudi koji mu tapšu i koji ga hvale su upravo ljudi koji su glavni krivci za urušavanje naše nacionalne kulture i samosvesti, to su konvertiti, ketmani, Jude, probisveti i hohštapleri. Smeta mi kad  se takav Profesor, pozivajući se na moralni dignitet i kulturne obrasce, obruši na nekoga prema kome ime amozitet, koga javno čereči, koga razapinje na krst i osuđuje, mada je taj kulturni delatnik više uradio za našu nacionalnu kulturu nego svi ti učesnici prigodnih nagrada zajedno, čitav taj svet protuva i džeparoša, koji se obogatio, koji puši tompuse, koji  se druži sa razbojnicima koji su pokrali državu i naciju.

Zašto Profesore? Koji je smisao toga dvojnoga morala? Čemu ti različiti aršini? Ako ste već uzeli da čerečite moralno nekoga koji vas nervira i prema kome gajite odbojnost, jer ne ispunjava visoke moralne kriterijume koji ste vi postavili, mislim da je takav vaš stav sasvim prihvatljiv, to je vaš pogled na svet i vaš principijelni stav, onda je neshvatljivo da vas vidim u tako niskom i prostom društvu, od koga primate novčane nagrade, da vas vidim među tim moralnim pigmejima, koji vam, gle čuda,  ne smetaju, koji vam prijaju i koji ,eto, zadovoljavaju vaše visoke moralne standarde.

Zašto moj Profesore?
Ako sam se taman ponadao da  je na našem intelektualnom nebu  zasijala jedna nova zvezda vodilja, koja se razlikuje od nameštenih, upaljenih holivudskih reflektora naše estradne nacionalne inteligencije bez morala i principa, da se u našem balkanskom nokturnu potonuća svih moralnih vrednosti i etičkih principa upalio nacionalni svetionik, prema kome će da streme svi nastradali brodolomnici na pučini ljudskog duha, kako bi  spasili svoje ribarske duše, onda je neshvatljivo, ponižavajuće depresivno i moralno neprihvatljivo, da se  vi nađete u društvu tih skotova, jer vam tamo nije mesto.

Zašto , bre, Profesore?
Ne razumem.

Zbog para?
Nemate šta da jedete?
Izbacuje vas gazda stana na ulicu?
Jure vas zelenaši bankari?

Zašto?
Ne razumem.

Nema nam spasa dok se ne podvuče crta i sve otvoreno kaže. Elita mora svojim ličnim primerom da pokaže kakvom društvu stremimo. Niko ne traži od te elite da svoj život položi na oltar otadžbine, kako su to naši preci radili, niko ne traži da budete apostoli ili monasi naše duhovne obnove, ali da se držite elementarne građanske pristojnosti i morala, da branite svoje dostojanstvo i etiku, to je najmanje što se traži od vas.

Znate li vi, gospodo drugovi, što pretendujete da budete nacionalna elita , da kažete – hvala lepo, ne mogu to da prihvatim? Znate li vi da kažete – ne, hvala? Zar je to teško reći? Otkud ta potreba za moralnim prostituisanjem? Zašto? Šta znači čoveku iz moralne vertikale, koji se prihvatio pera da ispravi vekovne nepravde koje su nam nanete, da sedi sa nekim političkim šibicarom i udiše njegov dim iz tompusa? Koje je zadovoljstvo keziti se u facu i rukovti se sa kriminalnim likovima koji su pokrali Srbiju? To sebi ne sme da dozvoli pripadnik nacionalne elite.

Izvinite, ne tražim mnogo od te naše elite.
Ne tražim da se raspne na krstu i stisne zube , dok joj dželati zabijaju klinove u stopala i šake. Ne tražim da  se isposnički zatvara u mračne pećine Altamire. Tražim samo jedno, da budu građanski dosledni, principijelni i odlučni.
Ništa više.
Zar je to toliko teško?

Beograd 26.05.2013