Početna Sadržaj Reagovanja Ekonomski magazin

Ekonomski magazin

1509
0

Piše: Branko Dragaš

Navodno nezavisni ekonomski magazin EMG,koji je punih deset godina veličao sada već propali koncept neoliberalnih reformi, dodelio je nagrade za 2010 godinu, nešto kao ličnost godine,najbolji i najuspešniji. pojedinac u društvu.Podela nagrada je održana u Skupštini grada, a nagradu je dobila , za ličnost godine,najreformatora, ministarka finansija,koja je pobedila, u jakoj konkurenciji, ministra odbrane,gradonačelnika Beograda i šefa MMF –a u Srbiji.Imena učesnika ove maškarade nisu ni važna.Važne su njihove funkcije.Ministarka finansija je pobedila uz obrazloženje da je najviše doprinela reformama u Srbiji.Reformama koje su  propale.Ako je neko doprineo najviše propasti reforme, zašto onda dobija nagradu? Da li se time,zapravo,pokazuju kakva je bila stvarana namera režima? I nije problem u tom režimu koji je uništio privredu Srbije i opljačkao svoje građane ,koji je zemlju uveo u bankrot i društvo pred potpuno rasulo, tako da nam preti socijalna revolucija, problem je što navodno nezavisni nedeljnik  služi takvoj kriminalnoj vlasti i što zatvara oči pred kolapsom u kome se nalazimo.

Ministarki finansija su aplaudirali na dodeli priznanja i ljudi iz Narodne banke i tajkuni okupljeni oko udruženja Privrednik, dok su čašicu u njeno zdravlje, kako vidim na slikama, podigli i bivši ministar za privatizaciju koji je guru  organizovane pljačke države i građana i istraživač javnog mnjenja koji služi režimu za spinovanje javnosti i neizbežni prof.dr Boris Begović koji  već deceniju,rame uz rame sa vladim, propagira propali neoliberalni koncept, ubeđujući nas  ,čas sa državnih, a,opet,čas sa nevladinih funkcija,kako nema alternative ovom nametnutom konceptu koji je počeo prevarom pod sloganom – početak za imetak!  Čiji imetak? Danas je posve jasno da je čitav koncept nasilne šok terapije bez anastezije smišljen da bi se slomila ekonomska kičma Srbije i da bi mala grupa privilegovanih podanika režima postala imućna.,što im je bila nagrada za učestvovanje u organizovanoj pljački države i njenih građana.Osnovno pitanje koje treba da postavimo tim preprodavcima propalih neoliberalnih ideja je – gospodo, koliko iznose vaša mesečna primanja? Mislim na sva primanja koja ostvare na državnim fakultetima,institutima i službama,na sva primanja koja dobiju u nevladinom sektoru, na štampane knjige koje niko nečita,na tezge i honorare,koliko to besmisleno prodavanje magle i spinovanje javnosti, da su na delu najbolje reforme na svetu, donosi zbirno,na kraju meseca, svakom učesniku ove naše tragedije..Uveren sam da sva ta primanja mesečno iznose nekoliko desetina hiljada evra i kada to pomnožite sa deset reformskih godina koje su uništile privredu Srbije, onda dobijate jasniju sliku zašto se sve te danas nagrade i manifestacije održavaju u skutu bankrotiranog režima i pod patronatstvom ekonomskog magazina koji sebe naziva nezavisnim.
Uprkos tome, što ogromna većina građana Srbije danas shvata da su prevareni,ono što sam ja pokušavao da im objasnim odmah posle petooktobarskog puča, što većina građana živi bedno i ne vide nikakav izlaz iz tog stanja,što su razočarani,apatični i osiromašeni, klovnovi reformi nastavljaju dalje. Kao da se ništa ne dešava u društvu.Kao da su reforme uspele i kao da su oni najzaslužniji za blagostanje u kojima građani žive.
Ta laž i to foliranje me zaprepašćuje.
Čitava ta banda dobroplaćenih mediokriteta će nastaviti dalje da nas obmanjuju i lažu,da nas otvoreno kradu po zakonu i krišom potkradaju kroz uzete provizije, nastaviće da trtlja,brabonja,trabunja i masturbira o stvarima o kojima ništa ne znaju, samo da bi zadržali stanje u kome oni mesečno  otimaju i dalje tih nekoliko desetina hiljada evra,optužujući da je za trenutni zastoj u reformama kriva prošla vlast i poganost neprosvećenog i primitivnog naroda.
Njima ne odgovaraju nikakve promene , jer bi izgubili sve što sada imaju, te zbog toga prodaju svoja uverenja režimu,verujući da će narkotizovani režim uspeti da se održi još neko vreme i da će uspeti da smisli neku novu prevaru građana.
Moj problem je što sam na samom startu nametnutih reformi sve to video,što sam tačno predvideo šta će se desiti i što sam tim kreaturama režima,neke sam i lično finansirao i pomagao kada nisu imali novca da prežive,otvoreno rekao da su hohštapleri i prevaranti,da su prodali profesiju i da će završiti na smetištu istorije kao privezak propalom neoliberalnom konceptu.
Ekonomski magazin je samo u jednoj prilici,pre nekoliko godina, negde na sredini propalih reformi,pokušao da se sprda sa mojim ekonomskim stavovima, ali kada sam im koncizno odgovorio na način kako oni to zaslužuju i kada su oni taj odgovor,ipak,nekako objavili,prestala je svaka dalja komunikacija.
Ponašali su se kao da moji stavovi,ekonomske ideje i novi predlog koncepta reformi ne postoje.
Ja sam uporno nastavljao da se preplaćujem na njihov magazin, samo iz razloga da pratim do koje mere će se poniziti moja ekonomska struka i gde će biti granica ispod koje neće ići.
Granica se i dalje spušta.
Dodela ministarki finansija nagrade za reformatora godine je dokaz da su presušili svi izvori finansiranja ekonomskog nedeljnika i da,po ko zna koji put,država koju preziru i traže njeno ukidanje treba da interveniše kako bi se zadržale ostvrene privilegije i dostignuti životni standard.
Ovo je prilog istoriji beščašća ekonomske struke.

Beogard,18.12.2010