Početna Sadržaj Osvetljenja Ekonomska pravila luđaka i nasilnika

Ekonomska pravila luđaka i nasilnika

725
0

Autor: Derrick Jensen Orion
prevela Marina Kelava

Trajno rastuća ekonomija nije samo luda, već je u svojoj suštini vrlo zlostavljačka. Ovaj gospodarski sustav mora stalno povećavati proizvodnju da bi rastao, a što je, u biti, proizvodnja? To je pretvaranje živih u mrtve, živih šuma u letve, živih rijeka u bazene za generiranje hidroelektrana, živih riba u riblje štapiće, te u konačnici sve ovo u novac. Bruto nacionalni proizvod je, dakle, mjera ove pretvorbe živih u mrtve. .Stalno me iznova zapanjuje koliko naoko mentalno zdravih ljudi vjeruje da gospodarstvo može beskonačno rasti na konačnom planetu. Kontinuirani gospodarski rast i njegova rođakinja, neograničena tehnološka ekspanzija, vjerovanja su kojih se mnogi u ovoj kulturi toliko čvrsto drže da ih uopće ne preispituju. Čak i više uznemiruje činjenica da se ta uvjerenja na neki način vide kao definicija suštine što znači biti čovjek: kontinuirani ekonomski rast i neograničena tehnološka ekspanzija su ono što mi radimo.

Neki od onih koji vjeruju u vječni rast su pravi luđaci, kao ekonomist i bivši savjetnik Bijele kuće Julian Simon, koji je rekao: „Sada imamo u rukama, zapravo u našim knjižnicama, tehnologiju za hranjenje, odijevanje, te opskrbu energijom stalnorastućeg stanovništva za narednih 7 milijardi godina.“ Tu je još jedan luđak koji pokazuje da, kada je riječ o ekonomskoj politici SAD-a, ludilo nikada nije izvan sezone. Lawrence Summers, koji je služio kao glavni ekonomist Svjetske banke, američki ministar financija, predsjednik Harvarda, i kao direktor Obaminog Nacionalnog ekonomskog vijeća, rekao je, „Ne postoje… ograničenja Zemljinog kapaciteta koja bi nas ograničila u bilo kojem trenutku u doglednoj budućnosti… Ideja da bismo trebali odrediti neke granice rasta zbog prirodnih ograničenja je duboka pogreška. „

Drugi su malo više nijansirani u svojim zastranjenjima. Oni mogu priznati da fizička ograničenja eventualno postoje, ali isto tako vjeruju da ako samo ubace riječ „održivo“ ispred fraze „gospodarski rast“, onda još uvijek možemo na neki način neograničeno rasti na konačnom planetu, možda kroz takozvane „mekane“ ili „uslužne“ ili „high-tech“ ekonomije, ili kroz divote „zelene“ inovativnosti kao što je stvarno zgodan Nanotech Gizmo koji može biti utkan u vašu odjeću, a kada plešete generira dovoljno struje da pogoni vaš iPod, ignoriranje činjenice da ljudi i dalje trebaju jesti, da su ljudi nagrizli kapacitet i sustavno uništavaju prirodni svijet, i da čak i nešto kul kao iPod zahtijeva rudarenje, industrijsku i energetsku infrastrukturu, sve funkcionalno neodržive.

Uz stvarne luđake, postoji i strašno puno ljudi koji vjerojatno samo ne razmišljaju o tome: oni jednostavno apsorbiraju poglede voditelja vijesti koji kažu: „Gospodarski rast, dobar; gospodarske stagnacije, loše.“ I naravno, ako vam je više stalo do gospodarskog sustava, nego do života na planetu, to je istina. Međutim, ako vam je stalo više do života nego do gospodarskog sustava, to nije sasvim tako istinito, jer ovaj gospodarski sustav mora stalno povećavati proizvodnju da bi rastao, a što je, u biti, proizvodnja? To je pretvaranje živih u mrtve, pretvaranje živih šuma u letve, živih rijeka u stajaće bazene za generiranje hidroelektrana, živih riba u riblje štapiće, te u konačnici sve ovo u novac. I što je, dakle, bruto nacionalni proizvod? To je mjera ove pretvorbe živih u mrtve. Što brže se živi svijet pretvara u mrtve proizvode, to je viši BDP. Ove jednostavne jednadžbe komplicira činjenica da kada BDP ide dolje, ljudi često gube radna mjesta. Nije ni čudo da se svijet ubija.

Nakon što su se ljudi predali (ili porobili) ekonomiji rasta, obvezali su se na trajnu ratnu ekonomiju, jer kako bi održali ovaj rast, morat će nastaviti kolonizirati sve širi komad planeta i iskorištavati njegove stanovnike. Siguran sam da možete vidjeti kakav problem ovo predstavlja na konačnom planetu. No, kratkoročno, dobra vijest za one koji su predani ekonomiji rasta (i loša vijest za sve ostale), je da pretvaranjem vaše zemljane baze u oružje (na primjer, sječom stabala za izgradnju ratnih brodova), stječete kratkoročnu konkurentsku prednost nad onim narodima koji žive održivo, i možete ukrasti njihove zemlje i zloupotrijebiti ga kao gorivo za vaše trajno rastuće gospodarstvo. Što se tiče onih čiju ste zemlju ukrali, možete ili masakrirati te novopokorene narode, porobiti ih, ili (najčešće silom) asimilirati u svoju ekonomiju rasta. Obično je to neka kombinacija svih triju. Pokolj bizona, da spomenemo samo jedan primjer, bio je neophodan da bi se uništio tradicionalni način života Indijanaca iz ravnica i prisililo ih da se barem donekle asimiliraju (i postanu ovisni o ekonomiji rasta umjesto zemlji za svoje živote). Loša vijest za one koji promiču gospodarski rast jest da je to u biti slijepa ulica: nakon što ste nagrizli nosivost vašeg doma, imate samo dva izbora: nastaviti život preko granica mogućnosti planeta dok se kultura ne uruši, ili proaktivno izabrati odreći se pogodnosti koje su stečene osvajanjem, kako bi spasili svoju kulturu.
Trajno rastuća ekonomija nije samo luda (i nemoguća), ona je i po svojoj suštini vrlo zlostavljačka, pri čemu mislim da je bazirana na istoj umišljenosti kao i osobniji oblici zlostavljanja. To je, zapravo, makroekonomsko utjelovljenje zlostavljačkog ponašanja. Vodeći princip zlostavljačkog ponašanja je da zlostavljač odbija poštivati ili pridržavati se ograničenja ili granica koje je postavila žrtva. Kao što je Lundy Bancroft, bivši sudirektor Emergea, prvog terapijskog programa za zlostavljanje muškaraca u SAD-u, napisao: „Ovlaštenje je nasilnikovo uvjerenje da ima poseban status koji mu daje isključiva prava i povlastice koje se ne odnose na njegovog partnera. Stavovi koji su pogon zlostavljanja mogu se u velikoj mjeri sažeti u ovoj jednoj riječi.“

Važnost ove riječi odnosi se na širu društvenu ljestvicu. Naravno, ljudi su posebna vrsta kojima je mudar i svemogući Bog dodijelio ekskluzivna prava i povlasticu vladanja nad ovim planetom koji je tu za naše korištenje. I naravno, čak i ako ste se pretplatili na religiju znanosti umjesto kršćanstva, ljudi posjeduju posebnu inteligenciju i sposobnosti koje nam daju ekskluzivna prava i povlastice za nametanje naše volje svijetu koji je još uvijek tu za naše korištenje. Ekonomije bazirane na rastu su u suštini neprovjerene i prijeći će bilo koje granice postavljene od strane bilo koga drugog osim počinitelja: svakako, činjenica da autohtone kulture već žive na ovom ili onom komadu zemlje nikada nije priječila one koji imaju moć da prošire svoje ekonomije, niti smrt oceana zaustavlja njihovu eksploataciju, niti zagrijavanje planeta zaustavlja eksploataciju, niti siromaštvo obespravljenih.

07.01.2011.