Početna Sadržaj Reagovanja DEMOKRATIJA

DEMOKRATIJA

918
0

        DEMOKRATIJA

piše : Branko Dragaš, 14.04.2012

Stručnjak za tajna društva, tako se decenijama predstavlja javnosti,objašnjava kako ćemo se osloboditi sadašnjeg političkog ološa i promeniti politički sistem.To da su svi političari postali danas politički ološ,postalo je jasno i ovom stručnjaku za tajna društva, nekadašnjem funkcioneru političkih partija,dakle, nekadašnjem pripadniku  istog tog političkog ološa.Tada mu se taj politički ološ nije činio takvim,ali posle razlaza sa svojim partijskim bratstvom shvatio je da su političari ološ.Stručnjak za tajna društva nam ne kaže da li je bio član tajnih društava, da li se isto u njih razočarao i danas nam,zbog toga što se razočarao, razotkriva tajne tih tajnih društava.
Bilo kako bilo, glavno je da je stručnjak za tajna društva to shvatio.Bolje je da je tako, nego da pripada danas tom političkom ološu koji bestidno i dalje uništava državu i naciju. Pošto su i vlasti opozicija isti,kako ističe stručnjak za tajna društva, onda se postavlja pitanje kako vlast i opoziciju smeniti? Kako spasiti Srbiju propasti?
Stručnjak za tajna društva ima rešenje.
Stručnjak za tajna društva predlaže da se radi u sistemu trojki i da se svi infiltiramo u redove i vlasti i opozicije.Treba,kaže naš stručnjak, da svi uđemo u sve partije i da ih onda, kada tamo uđemo, razaramo iznutra.
Kako?
Treba da lažemo,krademo,obećavamo i varamo.Treba da budemo gori od svih njih.Takvim unutrašnjim delovanjem ćemo,prema njegovoj zamisli, potpuno uništiti i obesmisliti partijski rad u državi.Tako ćemo uništiti partije.Partije koje su glavni krivci korupcije,nepotizma,kriminala i propasti Srbije.
Tako nam predlaže stručnjak za tajna društva.

 
Dobro. Ako pretpostavimo da to tako i uradimo, ako pristanemo da promenimo svoju prirodu, stručnjak mora da prizna da među nama, na sreću, još uvek ima poštenih,čestitih i moralnih ljudi, koji ne mogu da lažu,kradu,obećavaju i varaju, ako ti moralni ljudi, na nagovor stručnjaka za tajna društva, zbog viših državnih i nacionalnih interesa,  odluče da pristanu na to da uđu u postojeće partije i da počnu da lažu,kradu,obećavaju i varaju više od sadašnjih političara,taj zadatak neće biti nimalo lak, ako uspeju u svojoj nameri da potpuno obesmisle i unište postojeće partije u Srbiji, onda se postavlja logično pitanje – šta posle propasti tih partija? Ko će da kreira politički život u Srbiji?
Na to pitanje, stručnjak za tajna društva nema nikakav odgovor.On ni ne pomišlja da treba da ponudi nekakav odgovor.On smatra da je najvažnije da se uništi postojeći politički sistem, oličen u političkim strankama,da se se uništi postojeći politički ološ, bez obzira na koji način je to urađeno. Znači, vraćamo se ponovo makijavelističkim principima da cilj opravdava sredstva.Nažalost, istorijsko iskustvo nam pokazuje svu pogubnost takvog političkog pragmatizma.
Ukoliko bismo poslušali iznete savete stručnjaka za tajna društva i ukoliko bi stvarno pošteni,čestiti i moralni ljudi promenili svoju prirodu da bi ostvarili postavljene ciljeve, onda ti ljudi koji su ušli u tu partijsku žabokrečinu,koji su pristali da se prome,radi postizanja nekog višeg cilja,ne bi bili više isti oni ljudi pre ulaska u političke stranke, izgubili bi svoje moralne vrline, isprljali bi se i postali bi isti kao i oni koje su došli da unište. To je više nego izvesno. Slučaj Čede Jovanovića nam to potvrđuje.Njegove sramne odbrane da se družio sa zemunskim kriminalcima iz viših državnih interesa dovela su ga do pozicije u kojoj se danas nalazi.
Da li je to cilj demokratije? Da li je cilj demokratije da jedan politički ološ menja drugi politički ološ? Da li je smena sadašnjeg političkog ološa,koji se nakrao i obezbedio, ispravan put promene vlasti, ako dolazi na vlast novi politički ološ,koji tek treba da krade i koji je nezasit u svojim gramzivim apatitima?
Stručnjak za tajna društva nema rešenja.Problem ovog njegovog predloga je zaista veliki.Ako trebamo da uđemo u partijski ološ i da postanemo gori od njih,da bi srušili sve političke grupacije na političkom tržištu koje uništavaju državu i naciju,onda otvaramo novi problem u političkom delovanju. Ako smo mi gori od postojećeg političkog ološa,zašto ih menjamo? Koji je smisao tog menjanja? Šta društvo ima od tog menjanja? Ako mi zamenimo njih, onda samo mi dobijamo.Ako smo mi gori od njih, onda društvo gubi tom promenom. To sam objašnjavao Đinđiću, dok smo rušili totalitarni režim Miloševića. Ako mi rušimo njega da bismo isto ili gore radili nego što to radi on, onda je takva promena štetna i nepotrebna. Suština političke promene mora da bude da mi podvučemo crtu i da pokažemo da se mi karakterno razlikujemo od tog političkog ološa i da nikada nećemo raditi to što su oni radili. Tako sam ja mislio. Đinđić tako nije mislio. On je bio ideolog vulgarnog pragmatizma i smatrao je da cilj opravdava sredstva,da ima kraćih puteva, da treba reketirati tajkune, da moramo biti praktični,da nema vremena za gubljenje,da bi,na kraju, izgovorio  onu čuvenu rečenicu – ko hoće moral, neka ide u crkvu.Tako su reforme propale i ja sam morao da se povučem. To je bila poslednja granica preko koje nisam mogao da pređem.
Isti je i danas slučaj. Nisam spreman da žrtvujem  moral zbog političke pragmatičnosti diletanata.
Kada jedna oligarhija ološa menja drugu oligarhiju ološa, onda je tu okovana sloboda i ubijena demokratija.Takvo društvo je totalitarno i sve ideje o slobodi,jednakosti i bratstvu padaju u vodu. Ništa novo nisam napisao.Ponavljam samo ono što je već imalo svoju istorijsku grešku. Ponavljam ono što je Bakunjin zamerao Marksu, jer je kritikovao Marksovo stanovište da proleterijat upravlja društvom, što je potpuna glupost bila,pošto proletarijat u celosti ne može da upravlja društvom, tehnički je to neizvodljivo, nego proletarijat delegira svoje predstavnike koji upravljaju umesto njega, ali, nažalost, vremenom se ti predstavnici otuđuju od proletarijata, postaju crvena buržoazija i kasta po sebi i za sebe, pa čitav projekat upravljanja društvom od strane proletarijata se završava demokratskim totalitarizmom. Taj demokratski totalitarizam je danas u SAD dobio korporativna obeležja, jer je dozvoljeno multinacionalnim korporacijama da finansiraju predsedničke kandidate u političkim kampanjama. To je kraj demokratije.Ušli smo  u robovlasnički sistem Velikoga Brata.
Genijalni Marks nije razumeo pronicljivog Bakunjina. Tako se socijalizam pretvorio u – staljinizam.
Dakle, da se vratimo našem stručnjaku za tajna društva, ukoliko bi se prihvatila njegova ideja o trojkama, onda se ništa suštinski i kvalitetno ne bi promenilo u totalitarnom sistemu. To što Kurta zameni Murtu ništa ne znači za društvo, osim za Kurtu i Murtu lično i njihove gangsterske klanove. Suština je u tome da se promeni totalitarni sistem. A promena totalitarnog sistema je jedino moguća – moralnom obnovom društva. Moral je pokretačka snaga društva i garant demokratije.Nije važno ko vlada, nego je važno kako se vlada.
Ako oni koji treba da sruše totalitarno društveno ustrojstvo političkih ološa postaju gori od tog političkog ološa, onda je sve besmisleno. Nikakve suštinske promene nema, jer nema vrline koja je jedina nosilac istinskih promena.Ako hoćemo da pobedimo Zlo, onda ga možemo pobediti jedino ako činimo Dobro. Zlo se ne može pobediti drugim Zlom.Može samo da se promeni  forma Zla, ali ne i njegova suština.
Kada je psihopata Lenjin odobravao revolucionarnim  bandama komunista pljačkanje banaka 1903 godine,da bi popunio partijsku kasu i pripremio se za revoluciju,onda  se on ponašao isto kao mafijaški bos Laki Lućiano,koji je ,takođe,pljačkao banke i trgovao zabranjenim alhoholom. Razlika je bila samo u tome što je Laki Lućiano bio mnogo pošteniji i iskreniji, jer tu svoju banditsku delatnost nije umotavao u ideološke parole o revoluciji i vlasti radničke klase, nego je to radio zbog svojih ličnih  interesa i interesa svoje bande, što Lenjin nikada nije hteo da prizna. Uostalom, poznato je da je Laki Lućiano izjavio da je lakše postati predsednik Amerike, nego glavni gangsterski bos u podzemlju. Konkurencija na političkom tržištu je bila mnogo manja i političko tržište je bilo monopolizovanije.
Kada Lenjin donosi odluku da se pljačkaju banke i da se otima novac za njegov politički biznis, onda je to dovoljan dokaz da ruska revolucija nije imala nikakvu perspektivu, da su parole o oslobađanju mužika i radnika bile lažne, da je pozadina te revolucije smišljena u glavama članova Familije, da su Rotšild i Šif izvadili 20 miliona dolara i platili tu rusku pozorišnu predstavu,da je revolucionarni komitet leglo bandita i ubica, koji su imali jedini zadatak da siluju Rusiju i da joj nikako ne dozvole da se privredno razvija i postane vodeća kapitalistička zemlja sveta. Nasilje koje je započeo Lenjin kulminiralo je najvećim mangupom u boljševičkim redovima sadistom Staljinom, koji je prirodan nastavak šizofrene Lenjinove politike, koji je, kako bi rekao naš stručnjak za tajna društva,krao,varao i ubijao više nego negov prethodnik, smatra se da je taj zlikovac pobio 20 miliona svoga naroda, verujući da brani socijalizam i vlast radničke partije od izdajnika i imperijalističkih neprijatelja. To je ta ista istorijska matrica kriminala i banditizma. Kada Majkl Korleone svodi račune u danu kada u crkvi krštava kćerku svoje sestre, onda je to na istoj razini Staljinovih likvidacija maršala Tuhačevskog,popularnog Sergeja Kirova ili zabijanje u glavu sekire Trockom u Meksiku.Totalitarni režim se obračunava sa svojim konkurentima i ne dozvoljava da se ugrozi monopolska struktura totalitarnog režima.
Suština je u tome da se totalitarni režim sruši i da se uspostavi demokratija.Ne može se totalitarni režim srušiti novim totalitarizmom. Ne može se demokratija roditi u krvavim revolucionarnim ubistvima. Demokratija mora da se stvara,gaji,neguje, zaliva i održava u građanskom vrtu. Ne smemo dozvoliti nikome da nam  gazi aleje. Svako brani demokratiju u sebi,svojoj porodici i svojoj zajednici samo moralnom vertikalom. Bez moralne vertikale nije moguće odbraniti slobodu,demokratiju i republiku u društvu.
To je moja poruka.
Ne trebamo da menjamo svoja moralna uverenja da bismo srušili politički ološ.Svojim čvrstim moralnim načelima možemo jedino da srušimo politički ološ i da promenimo politiku. Umesto tajnih društava, treba nam otvorena zajednica. Slobodna i razigrana.Umesto tajne – istina.Umesto roba – građanin. Umesto tiranije – demokratija.

Beograd, 14.04.2012