Početna Sadržaj Rasprave DECENTRALIZACIJA

DECENTRALIZACIJA

1954
5

Vidim da je bilo dosta nerazumevanja oko odredbi Političkog programa  Pokreta ZDRAVA SRBIJA, u delu koji se odnosio na politički predlog da  se formira Republički fond za razvoj Raške/Sandžžaka/ i Republički  Fond za razvoj Preševske doline.

Pojasniću svoju ideju, koju su prihvatili moji politički partneri.

Mislio sam da su moji stavovi oko decentralizacije jasni.
Ali, izgleda da sve više ima ljudi koji nam se priključuju i moram da  ponovim, zbog potpunog razumevanja našeg političkog programa.
Na taj način ću lakše objasniti i ideju o formiranju Republičkog fonda.

Pođimo redom.

Moj stav je ekonomski jasan – Ko pravi pare, odlučuje o parama.
Da li tu ima nešto sporno?
Ako je neko znao da napravi pare, sasvim je logično da će znati da  potroši te svoje pare.
Ne treba mu neko drugi da dođe da troši njegove pare.
Pravljenje para je teži proces, nego trošenje para.

Ko, dakle, pravi pare u društvu?
Privreda.
Privreda treba i da odlučuje kako će se trošiti njen novac.
Zato sam predložio da u privredi ostane 75% ostavarene novostvorene  vrednosti, dok 25% odlazi van privrede na nadgradnju društva.

Danas je situacija u Srbiji obrnuta.
Političari otimaju od privrede i dele prema sopstvenom nahođenju.
Najviše sebi i pajtašima u džep.
Zato smo i propali.

Zalažem se da se prihvati moj predlog.
Tako će za državu da ostane 25% stvorene vrednosti.
Svi koji u državnoj službi dolaze na posao i ništa ne rade moraju da  dobiju otkaz.
Troše pare koje nisu zaradili.

Isti princip važe i za teritorijalno organizovanje.

Gde se prave pare?
U preduzećima.
Na teritoriji lokalne samouprave.
Gde odlaze pare lokalne samouprave?
U Beograd.
Gde tačno?
U Nemanjinu 11.

Svi naši problemi potiču iz te jedne zgrade.
U njoj je centralizovana sva vlast u Srbiji.
Oni gospodare našim životima i našim parama.
Uzimaju pare od privrede i građana i vrše preraspodelu.
Prema ličnim interesima.
I tako se političari bogate.

Zato im je potrebno oduzeti tu moć.
Jedini način je decentralizacija moći.
To znači da novac koji se skupi na teritoriji lokalne samourave treba  75% ostaviti njoj da sama raspolaže svojim novcem.
Samo 25% novca treba da se sliva prema centralnoj vlasti u Beogradu.

To je istinska promena totalitarnog sistema, koji je nasilno
centralizovao čitavu Srbiju i državu učinio neefikasnom i
neorganizovanom.

U modelu koji predlažem centralizacija je prirodna i logična, jer
počiva na tome da Republika upravlja državom i ne bavi se pitanjima  lokalne samouprave.
Istovremeno, jača odgovornost lokalne samouprave jer raspolaže
sopstvenim novcem.
Ovakva decentralizacija će dovesti do istinske demokratizacije društva  i efikasnijeg poslovanja države.

Ko neće ovakvu decentralizaciju?

Političari u Beogradu, jer gube moć nad lokalnim samopuravama i moraju  da se bave ozbiljnim poslom vođenja države, umesto što mešetare i  reketiraju lokalnu vlast.

Zašto nam je potreban baš fond za razvoj Raške/Sandžaka/ i Preševske doline?
Zato što nova vlast, koja bude došla posle ovih nesposobnih
politikanata, mora da se pozabavi pitanjem o kome u Srbiji danas
uglavnom svi ćute.

Zašto ćute?
Ne znam.
Ali tako je uvek među Srbima.
Ćuti se o onome što ne bi trebalo da se krije i brblja se o onome što  ne bi trebalo govoriti.

Interesantno mi je bilo da je moj predlog o formiranju ova dva fonda  izazvao čuđenje.
Da li je to konačno razbijanje Srbije?
Greška, gospodo drugovi!
To je konačno integrisanje ovih oblasti i izbegavanja najgoreg
scenarija koji može da usledi.
Preventivno delujemo.
Sprečavamo ono najgore.

Socijalno osiromašenje Raške/Sandžaka/ i Preševske doline, nedostatak posla, uništavanje privrede, iseljavanje stanovništva i nedostatak životne perpektive dovešće do toga da će ljudi iz tih regiona  poželeti da ne žive u Srbiji.
Vrlo se lako manipuliše sa ljudima bez nade.
Iz tog razloga, predložio sam da se otvoreno država susretne sa problemom.

Pre deset godina predlagao sam tadašnjim političarima u Beogradu da se  hitno uloži 150 miliona evra u ovaj region i danas ne bismo imali ove  probleme.
Niko nije ni mrdnuo na moje upućeno pismo.
Odlično poznajem oba regiona i mislim da ćemo imati velike probleme  ukoliko se hitno nešto ne preduzme.

Republički fond za finansiranje Sandžaka/ Raške/ i Preševske doline je  finansijka institucija koja će pokrenuti privredu i zaposliti narod.
Tako će Srbija pokazati svoju mudrost u vođemju državne politike.

Ko će upravljati fondom?
Profesionalac.
Mogu li pare da se pokradu iz fonda?
Ne mogu.
Sve će biti obezbeđeno hipotekama i poslovima koji imaju persektivu na  tržištu.
Javnost će pratiti kome idu krediti i pod kojim uslovima.

Na kraju, još jedno od kukavičkih pitanja.
Zašto se ti fondovi tako zovu?

A kako da se zovu?

Pravoslavci tu oblast zovu –  Raška.
Muslimani – Sandžak.

Treba li dekretom zabraniti upotrebu naziva Sandžak?
Šta ćemo time dobiti?

Rešenje – neka svako zove kako hoće da zove.
Neka ostanu oba naziva.
Meni lično ne smeta.
Bitno je da ljudi rade, da se prave pare, da je zdravstvo i
obrazovanje odlično.
Bitno je da Srbija pokaže da je ozbiljna država.

Preševska dolina nije nova republika Albanaca, nego oblast u koju
država ulaže da bi svojim građanima obezbedila sigurnu budućnost.
Budućnost u kojoj će svaki Albanac doživeti Srbiju kao svoju domovinu.

Ako Albanci sa Kosova u tolikom broju beže iz svoje nove države, da li  to znači da Kosovo nije njihova država, kako to tvrdimo mi Srbi?

Moramo da krenemo u susret problemima.
Sakrivanje od problema će nas odvesti u nove tragedije.

Predložio sam nešto što niko u javnosti nije predložio.
Bolje je da sada prihvatimo ove moje predloge, nego da se 2025. piše  kako su moji predlozi bili fenomenalni, ali da nije bilo sluha
političara za njihovo ispunjavanje.

Podsećam, isto se desilo i sa mojim predlozima o Kosovu i Metohiji iz  1981. godine.
Danas bi svaki Srbin potpisao moje predloge.
Koji su te davne godine bili zabranjeni.

Ponavljam, decentralizacija ne znači razbijanje države Srbije, nego  obrnuti proces.
Čistim računima ćemo rešiti sve naše međusobne probleme.
Zapamtite, ko pravi pare mora da odlučuje kako će se te pare trošiti.
Sve ostalo je politička demagogija i prevara.

Beograd, 06.04.2015.

5 KOMENTARI

  1. Postovanje!

    Iskreno, mislim da je problem mnogo dublji i to politicke a ne ekonomske prirode. Mi smo, bar sada, svedoci da svaka decentralizacija pod pritiskom i inzinjeringom krstasa pocinje da biva nacija, i to, gle cuda, uvek na stetu Srba i Srbije („Bosanci“, „Kosovari“, „Vojvodjani“…). Dakle, ne sme se prepustiti nikakvo regionalizovanje, jer ce to biti dovoljan podstrek da se sa ekonomskih odmah daju i drzavotvorni epiteti svakoj oblasti.

    Idemo dalje, i to krajnje iskreno, pa sta god drugi rekli. Ocigledno da Albanci NIKADA nisu hteli da zive kao nasi sugradjani i da su uvek hteli da budu samostalni (izuzetak je period SFRJ ali samo jer su tamo bili mazeni i pazeni i to opet na stetu Srba i Srbije pa i tada su se samo pozivali na svoja „prava“ a ne i na obaveze). Ako nam nije bilo dovoljno lekcija iz istorije, onda i ne zasluzujemo da nam bude bolje. Zar i sada Presevo, Bujanovac i Medvedja nemaju poseban status, i gle cuda, opet su tamo Srbi potisnuti od Albanaca, iako imaju vecinu samo u Presevu, ali im to ne smeta da zahtevaju i druge dve oblasti. Ponasaju kao apsolutne „age“, isticu zastave druge (neprijateljiski nastrojene) drzave i generalno sikaniraju Srbe. I to sve pod direktnom zastitom okupacionog namesnickog rezima i „usisivac“ ambasadora (koji nas je nazvao sizofrenim i koji bi u svakoj drugog zemlji bio momentalno opozvan samo zbog toga).

    Dakle, decentralizacija je moguca ali uz konstratno nadgledanje centralne vlasti jer u protivnom ce svako u svojoj nahiji biti gospodar. Da, svako treba da uziva ekonomske slobode i plodove svog rada, ali nikako da ih koristi u separatisticke svrhe. A sto se tice manjinskih prava, lepo da primenimo reciprocitet – kolika prava Srbi i Crnogorci imaju u Albaniji, toliko i mi njima damo, pa nek’ se zale rami kada sledeci put dodje da ih poseti.

    Inace, „Sandzak“ je turska rec i u svetlu sveopste histerije protiv Srba koristi se za dalje pravljenje posebne nacije koja ce biti koriscena protiv Srbije (pogledati poslednje izjave onog „bez portfelja“).

    Jeste problem u „Nemanjinoj 11“ (sto olaksava hapsenje, skoro svi su na jednom mestu), ali to ne znaci da i ove relikte drzavnosti koji jos postoje bacimo „kroz prozor“. Nikako da ekonomske (ne) slobode koristimo kao argument za dalje urusavanje drzave.

    Uvesti pod pretnjom zatvora i konfiskacije imovine svako vredjanje drzave, od pojedinaca do organizacija, medija i ostalih (dakle momentalno zatvaranje svih nvo-a, „e-novina“, blica i ostalih koji se najstrasnije sprdaju sa ovom svetom zemljom za koju su mnogi krvarili). Slicno poput Putina u Rusiji.

    I zato nam ne treba postojanje fondova za „Presevo“ i „Sandzak“ vec sveopsti fond za obnovu cele drzave (nikako da „pozitivnom diskriminacijom“ idemo na stetu Negotina, Uzica, Sremske Mitrovice…) vec sveobuhvatni plan za celu drzavu, povratak selu i raseljavavanje „urbanih cudovista“ (ova 4 najveca grada u Srbiji).

    Gospodine Dragas, ne zelim da oduzimam suvise vremena i kvarim konstrukciju, ali svaki pokret mora prvo imati nacionalna obelezja, kulturna pa tek onda ekonomska. Model pogledati u Kraljevini Srbiji 1903-1912, mala, militanta drzava u kojoj su pokoljena stasala na Kosovskom mitu je uspela da se pripremi za ona biblijska iskusenja ali samo postujuci svoje i isticuci ideal slobode iznad svega. Na sve to je uspela i da dobije „carinski rat“ sa K&H monarhijom, ali samo strogim ustrojstvom i vladajucom hijerarhijom.

    Sa postovanjem,
    Sinisa Bogdanovic

  2. Srbiji preti dalje komadanje teritorije i zato smatram da je predlog gospodina Dragasa dobar.Sto se tice srpskih drzavljana islamske veroispovesti i Raskoj i Pcinjskom okrugu nemam nista protiv njih sve dok postuju red i zakon ove zemlje i dozivljavaju Srbiju kao svoju zemlju.Treba im se omoguciti dobar zivot kako ne bi trazili drugu zemlju,a ponuda ima,a mi trebamo biti mudri a ne zatucani sovinisti.

  3. У потпуности се слажем с коментаром. Ја сам економиста, банкар а бавим се и пољопривредом са свјом породицом.
    Иначе ценим господина Драгаша али сад сам шокирана.
    Да нам је економија проблем лако бисмо решили ствар.
    Сувише смо се ми одјападили од вере, нације, културе, традиције, историје… и то нас је урушавало и урушава.
    Не бих даље дужила.
    Можда су интелектуалци код нас мало преучили.

  4. У потпуности се слажем с коментаром. Ја сам економист, банкар а бавим се ипољопривредом са својом породицом.
    Изузетно ценим господина Драгаша али сам сад шокирана.
    Да нам је економија проблем лако бисмо то решили.
    Исувише смо се ми одјападили од вере, нације, културе, традиције, историје…и то нас је урушавало и урушава.
    Не бих даље дужила.
    Чини ми се да су наши интелектуалци мало преучили.

  5. Неке ствари које су наведене као перспективне за поменуте регионе су биле итекако доступне Арбанасима на Косову и Метохији, па сви знамо како је то завршило. Имали су аутономију, војска није била присутна (до немира 1981-е), своје фондове и прилив новца од осталих република СФРЈ, међутим то није било довољно, очигледно. Побуне на простору наше јужне покрајине су биле присутне малтене одувек, поготово су индикативне оне од краја Др. Св. Рата до 1981-е. Тако да нисам сигуран да су споменуте мере довољне да у државном и националном смислу мирно спавамо, поготово имајући у виду снагу арбанаског национализма који као свој главни кохезивни фактор, услед своје оригинално фрагментиране племенске основе, има антагонизам према другим народима, примарно српском. Не залажем се за то да се споменута подручја у економском смислу требају запустити али свакако да треба да се успостави реактивно-затворени систем који неће допустити да ми подржавамо нешто што ће касније да нам се обије о главу. У економском смислу требамо да спроведемо све што је написано али у сфери политике, јавног деловања, па донекле и културе не смемо да поновимо наше грешке из прошлости. Са тиме у вези је текст „УЉУДАН“ са својим „око за око, зуб за зуб“ приступом са којим се слажем донекле контрадикторан са овим текстом, јер код нас се не може све завршити на економској аутономији, имајући у виду да имамо моћне непријатеље. Такође, није фер од Бранка што нека питања назива „кукавичким“, а при томе су веома логична у сфери сепаратизма који се издешавао на овим просторима у задњим деценијама. Сепаратизам на овим подручјима је углавном покретан кроз кринку приче „ди су наши новци“ како у скорашњем историјском периоду, тако и раније, иако су економски параметри углавном били на страни тих „оштећених“. Са осталим написаним стварима се слажем.