Početna Sadržaj Reagovanja BIOSKOPI

BIOSKOPI

1587
0

Grupa od 200 mladih ljudi, nezadovoljna stanjem u kulturi i propadanjem bioskopa, odlučila je da zauzme bioskop ZVEZDA.
Kažu – predugo smo gledali kako bioskopi propadaju.
Predugo!
Sedam godina!

Evo, dočekao sam i to da se, napokon, kulturna javnost Beograda probudi i da nešto konkretno uradi za našu kulturu.
Sedam godina čekam da se savest Beograđana probudi i da stane u zaštitu naše kulture u slučaju kriminalne privatizacije BEOGRAD FILM-a.

Sedam godina traje borba manjinskih akcionara BEOGRAD FILM-a za svoja vlanička prava i za zaustavljenje pljačke beogradskih bioskopa. U toj njihovoj borbi sam jedini bio na njihovoj strani. Stručno sam stao u zaštitu njihovih manjinskih, vlasničkih prava i suludom uništavanju bioskopa. Ustali smo protiv kriminalaca u državi i tajkuna, protiv kontrolisanih medija i potkupljenih sindikata, verujući da će kulturni Beograd biti uz nas. Verujući da će kulturni Beograd da se usprotivi masakru beogradskih bioskopa.

Kulturni Beograd je uplašeno ćutao.
Kulturni radnici, čast malobrojnim izuzecima, koji se mogu da nabroje na prste jedne ruke, nisu se oglašavali.
Nije ih zanimalo.
Bilo je jako opasno suprostaviti se estradnim političarima i njihovim banditima tajkunima.

Većinski vlasnik bioskoma je postao Nikola Đivanović, kontroverzni biznismen iz Londona, saradnik ekonomskog ubice Mlađana Dinkića, uštavljeni i prepotentni skot, feminiziran, nadobudan, bezobrazan i primitivan, koji prezire sve što je srpsko i balkansko, koji prezire radnike i njihova vlasnička prava, koji je, uz podršku ekonomskog ubice Dinkića, dobio zadatak da uništi bioskope, da ih preproda i da zaradi pare za sebe i svoje gazde.

BEOGRAD FILM je prodat za 9.177.772 miliona evra na šest godišnjih rata. Većinski vlasnik je platio svega 1, 6 miliona evra i postao vlasnik 70% kompanije, koja je imala najbolje lokacije u Beogradu za prikazivanje filmova. Nakon godinu dana, većinski vlasnik je prodao šest bioskopa, ukupno je bilo 14 bioskopa, za 19. 724.000 evra i zarađuje 18, 1 milion evra.

Uložio je 1,6 miliona evra, dobijenih iz banke kao kredit, uz asistenciju političkih prijatelja, da bi za godinu dana zaradio 18, 1 milion evra.

Da li je ovo moguće?

Jeste.
Zašto se danas čudite.
Tako su lažne demokrate rasprodavale državu imovinu i bogatili tajkune, deleći zaradu sa njima.

Prema mojoj proceni BEOGRAD FILM je vredeo na dan kada je privatizovan – 68.000.000 evra.

Da li je moguće?
Pitaju me mladi ljudi ,zabrinuti za svoju budućnost.
Nažalost, tako se privatizovalo u Srbiji.

Nikola Đivanović je potpuno uništio sve bioskope.
Rasprodao ih, zatvorio i pretvorio u magacine.
Tvrdio je da bioskopi nisu na dobrim lokacijama.
Tvrdio je da su bioskopi prošlost.
Prebacivao je novac i imovinu na egzotična ostrva.

Manjinski akcionari su se bunili.
Pomagao sam im u toj neravnopravnoj borbi.
Beograđani su ćutali.
Kulturna javnost se pravila da se ništa ne dešava.

Otpočeo je medijski rat.
Đivanović je imao novac, mi smo branili pravdu i znanje.
Angažovao je sve državne resurse da nas satre.
Bio je moćan i okrutan.

Tužio nas je za klevetu.
Nijedan poziv za suđenje nisam dobio.
Nijedan!
A onda je policija došla. Pozvonili su jednoga dana na vrata moga stana.
Dobili su nalog da me privedu.
Zašto?
Pa, nemam nikakav poziv. Ja se uvek odazivam sudu.
U sukobu sa Miškovićem sam redovno dolazio na suđenje.
Na kraju, dobio sam Miškovića.

Policiji je bilo neprijatno.
Oni izvršavaju samo svoje obaveze.
Zamolili su me da se javim sudu.
Pristao sam i odmah pozvao sud.

Dobio sam sudiju koja je poslala nalog za privođenje.
Objasnio sam joj da nikada nisam dobio poziv na suđenje.
Smejala se i reče da je – pogrešila.
Pogrešila?!?
Na takvoj delikatnoj stavari za mene priznaje da je pogrešila.
Smejala se i reče da dođem kod nje da dam izjavu kada budem mogao.
Nije se ni izvinila.

Nakon saslušavanja svedoka i mene kao stručnjaka, dobili smo oslobađajuću presudu.
Nismo nikoga klevetali.
Na konferenciji za štampu smo izneli dokumentaciju o uništavanju firme.
Retko ko je smeo da prenese šta se dešava u BEOGRAD FILM.

Kulturna javnost Beograda je uporno ćutala.

Pisali smo svim državnim institucijam.
Ništa!
Pljačka se nastavljala.
Pisali smo institucijama kulture.
Ništa!
Niko nije smeo da ustane protiv tajkuna.
Ostali smo sami da se borimo.
Smetali smo tajkunu da završi svoj posao.

A onda je usledio od njega poziv.
Ako ne može da me slomi, može li da me potkupi.
Tražio je da se nađemo.
Pristao sam.
U prisustvu posrednika.
Obavestio sam manjinske akcionare da idem na taj sastanak.

Na sastanku sam mu saopštio zahteve mojih klijenata.
Odbio sam ličnu nagodbu.
Ako ispuni zahteve mojih klijenata, moji interesi će biti obezbeđeni.
Pristao je.

Posle nekoliko dana je sve odbio.
Nastavljen je medijski rat.

Kulturna javnost se nije uključivala.

Posle nekoliko nedelja je opet pristao.
Posle nekoliko dan je odbio.

Nastavljen je medijski okršaj.

Jedne subote je došao kod mene u kancelariju.
Tražio je taj sastanak.
Mali, pokvareni skot.
Bitanga sa londonskim manirima.
Posrednik je bio prisutan.

Razgovor je bio besmislen.
Pričao je o primitivizmu Srba.
Iz njegove londonske magle mi smo bili divljaci.
Koje on mora da kolonizuje, opljačka i prevaspita.

Igrao se mojim živcima.
Polako sam gubio strpljenje.
Sve me je nerviralo kod te smrdibube.
Razbojnika iz Londona.
Zamolio sam ga da prekine tu priču.
Nastavljao je dalje.
Vređao je naš narod.

Kada sam mu rekao da je on član bande ekonomskog ubice Dinkića i da je opljačkao BEOGRAD FILM, služeći se državom i političarima, on je poludeo i počeo da viče.
Opsovao me je sočno i izašao iz kancelarije.

Poludeo sam.
Imam kratak fitilj. Ne mogu da podnesem bezobrazluk
Strčao sam niz stepenice.
Uhvatio ga za kravatu i podigao ruku.
Hteo sam da mu zveknem šamarčinu.
To je taj skot zaslužio.

Na svu moju sreću, posrednik me je sprečio.
Bio je to jedan moj dugogodišnji prijatelj.
Preklinjao me je da ga ne udarim.

Spustio sam ruku i rekao mu da se vrati u kancelariju.
Prestravljen mojim izgledom, pognuo je glavu i vratio se nazad.
Smirio sam se i rekao mu da prekidamo svake dalje razgovore.
U ponedeljak podižem krivičnu prijavu Specijalnom sudu.
Dostavljamo svu dokumentaciju i tražimo njegovo hapšenje.
Tako smo se rastali.

Posle dva meseca Nikola Đivanović je uhapšen.
Svedočio sam u Specijalnom sudu kao stručnjak o razmeri pljačke.

Kulturna javnost se nije oglašavala.

Šta se to dogodilo sa kulturnim Beogradom?
Gde je nestao?
Zašto su svi ćutali?

Podržavam protest mladih ljudi.
Podržavam reči iz njihovog manifesta :
„TO ŠTO KULTURA ODUMIRE, NE ZNAČI DA BI JE TREBALO PUSTITI DA UMRE“.
Samo napred!
Nemojte se zaustaviti na jednom bisokopu.
Ne damo više da nas gaze!
Glavu gore!
Niste sami!

Beograd, 23.11.2014