Početna Tekstovi AL’ MU JE REKAO!

AL’ MU JE REKAO!

5646
0

                                                   AL’ MU JE REKAO

Moramo da se čuvamo od starih prevara novih političara.

Svi političari imaju istu cilj – da se oni nekako dokopaju  vlasti.

Nije važno kako, ali je njima važno da oni postanu vlast.

I da rade isto ono što su radili i oni pre njih.

Taj uspon ka vlasti je uvek isti.

Počinje od – AL’ MU JE REKAO!

Skrećem pažnju svim naivnim da budu oprezni.

Ne možemo više verovati političarima na reč.

Pogotovo kad su u opoziciji.

Tada su im reči – slatkorečive i zanosne.

Zavodljive i opasne.

Kada neki opozicionar izgovara reči kritike vlasti i kada se slažemo sa tim njegovim rečima, obično mu se diveći- AL’ MU JE REKAO, to ne smemo da uzmemo zdravo za gotovo.

To što je izgovoreno ništa ne znači.

To opozicionog  političara ništa ne obavezuje.

Kada dođe na vlast, on će da zaboravi da je to uopšte govorio.

Svi opozicioni političari su do sada tako manipulisali biračima.

Ulagivali su im se i kupovali njihovo poverenje teškim rečima kritike vlasti.

Ali, nažalost, to je sve bilo neiskreno i deo političke igre opozicije.

To što govore, oni uopšte ne misli.

Oni govore ono što naivni birači žele da čuju, ali oni u to ne veruju.

Kada bi verovali, onda bi to sprovodili kada dođu na vlast.

Nađite mi nekog srpskog političara koji je ispunio svoja predizborna obećanja.

Takvog mi nemamo.

Sve je to ista gomila propalica i bitangi, koji ulaze u politiku da bi lečili komplekse i da bi se obogatili.

Ostalo ih ništa ne zanima.

Znači, više ne verujemo nijednom političaru.

Ne verujemo u to što govori i nećemo da upotrebljavamo više poštapalicu – AL’ MU JE REKAO.

To je obična laž.

Kome da verujemo?

Ne možemo da živimo bez poverenja u ljude.

Tačno.

Nema promena u društvu, ako nikome ne budemo verovali.

Poverenje se gradi godinama.

Želimo da znamo ljudske i radne reference ljudi koji hoće da nas zastupaju.

Njihovi privatni životi nas ne zanimaju. To je njihova lična stvar. Koja ne sme da se dira.

Nas zanima koje profesionalne kvalifikacije ima čovek koji hoće da nas zastupa.

Kada to budemo imali od više kandidta, onda glasamo za onog koji nam se čini najsposobniji.

Glasanje je slobodno i javno.

Onaj kandidat koji osvoji najviše glasova, postaje naš zastupnik.

Naš zastupnik mora da se drži usvojenog programa, koga je većina podržala.

Naš zastupnik je naš glas u društvu.

Naš zastupnik mora da ima moralnu vertikalu.

Naš zastupnik mora da donese garancije da će zastupati dobro naše interese.

Najbolja garancija je – privatna imovina.

Naši zastupnici moraju da se plaše da ne izgube naše poverenje.

Čuvaju se da ne izgube svoj ugled u javnosti i svoje pošteno lice.

Ali najviše se plaše da ne izgube svoju imovinu.

Nama ne treba imovina naših zastupnika.

Ona samo služi kao garancija da nas neće, opet, da prevare.

Služi kao obezbeđenje da će zastupnik raditi u našem interesu.

Tek kada sve ovo ostvarimo i kada zastupnici budu radili u našem interesu, možemo glasno da kažemo :

AL’ JE URADIO!!!!

Zar to lepše ne zvuči?

Beograd, 08.09.2016