Početna Sadržaj Reagovanja ŠAH

ŠAH

1516
0

 ŠAH

Branko Dragaš, 30.10.2013

Fotogragija iz aviona. Udobnog. Komfornog. Koji leti. Fotografija sa prvog sedišta. Aca Prvi Dramoser, spinovani Gazda Srbije, igra šah sa ekonomskim novinarem i ekonomskim analitičarem Mijatom Lakičevićem. Igraju šah na putu za nove dolare, koji stižu u Srbiju. Fotografija je antologijska. Ona najbolje govori o našoj ekonomskoj propasti.

Taj Mijat Lakićević je poznati gmaz srpskog ekonomskog novinarstva koji, zajedno sa još nekolicinom istih takvih neoliberalnih gmazova, nakon Petooktobarske kontrarevolucije pokorno služi svim marionetskim vladama, koje su dobile zadatak da unište privredu Srbije, dobro je plaćen da širi ideologiju neoliberalima,koja se bazira na postulatu da bogati treba da  budu još bogatiji, dok  siromašniji  treba da budu sve siromašniji i da državu i državnu svojinu treba rasprodati i privatizovati u korist tajkuna od kojih ti licemeri i poltoni primaju apanaže za svoju izdaju novinarske struke.

 

To da ta bratija mediokriteta nema pojma o ekonomiji, da nikada na tržištu nisu napravila niti jedan jedini evro, da su čitav život proveli na donacijama i budžetima, nekada komunističko-socijalističkim, a kasnije tajkunskim, to da su postali glavna udarna konjica neoliberalne ideologije u jurišu na siromašne i obespravljene, da su ismejavali i vređali sve koji su govorili o tome da nema slobodnog tržišta na svetu, da su svetska tržišta monopolizovana, da Familija upravlja svetom, da se odliva bogatstvo zakonskim pljačkanjem ka onima koji su već bogati i koji su na vlasti, da će svetska ekonomija dopasti bankrota, to da su vređali, ponižavali i pisali sa nipodaštavanjem o radničkim pravima, radnici su za njih bili komunistička razmažena stoka i samoupravljači lezilebovići, dok su se dodvoravali banditima koji su u tranziciji sprovodili prvobitnu akumulaciju kapitala, ostavljajući iza sebe milion nezaposlenih, gladnih, socijalno nezbrinutih i bolesnih radnika, da bi oni objavljivali panegirike tajkunima i veličali njihovu sposobnost da unište čitavo tržište, to danas samo znamo mi koji imamo dobro pamćenje,  ne zaboravljamo,  nepotkupljivi smo i koji sa tim gmazovima, koji su se uvek vrtili tamo gde se vrti kapital, pa tako mnogi od njih i oko mene devedesetih godina, ratujemo od prvoga dana dolaska na vlast tržišnih fundamentalista i talibana, jer tvrdim da su plaćeni poltroni i licemeri, neznalice i pokvarenjaci, koji gledaju samo svoje lične interese i  svoje guzice,koji su spremni da služe svakom režimu kada ih pozove u udoban, komforan avion, koji je star osam godina, koga država otplaćuje, samo da bi mogli, sve pred fotoreporterima, baš u inat nama mrziteljima, da igraju šah sa gazdama Srbije.

Zbog takvih novinarskih gmazova i podrepaša, bitangi i pokvarenih njuški, zbog takvih pičkica i mekušaca, propalo je naše novinarstvo, propala  je naša ekonomska analitičnost, jer takvi plaćeni skotovi su postajali partijski komesari tajkuna koji su, na prvi mig svojih Gazda, jurili na nas, mrzitelje, da nas rastrgnu  čeličnim zubima moćne i prebogate oligarhije, koja nije mogla da podnese utemeljenu i stručnu kritiku svojih oponenata i ideoloških neprijatelja.Na svim medijima čitavu jednu deceniju gostuju te ekonomske neznalice i mucavci, ti paraziti ekonomske logike, koji suštinski nemaju uopšte pojma kako tržišta funkcionišu i šta je zadatak države,gostuju na svim medijima u isto vreme kao veliki mrsomudi, koji treba da nas ozdrave i izleče svojim šok terapijama i operacijama bez anastezije, gostuju i lupetaju gluposti iz večeri u veče, iz teksta u tekst, i niko se ne javlja da tim skotovima kaže – dosta, bre, tog vašeg preseravanja i prenemaganja, dosta bre tog zajebavanja naroda u zdrav mozak, dosta tog vašeg podaništva moćnima i bogatima, skinite se, bre, više sa medija, uzmite ozbiljne knjige da izučavate, ozbiljne ekonomske mislioce, idite na strana tržišta, krenite veće jednom da zarađujete bez tutorstva države, pokažite nam kako ste sposobni i kako možete da živite od svog rada i znanja na slobodnom tržištu, bez donacija, subvencija i poklona tajkuna i ministara.

Jedan sam od retkih koji se suprostavio odmah tim licemerima i podguznim mušicama, tim podvodačima i makroima novobogataša, tim nadobudnim i umišljenim fićfirićima, lakejima i kelnerima političara na vlasti, jedan sam od retkih ekonomista koji im je sve sasuo u lice, koga se plaše, koga izbegavaju, jer nije u trendu da se napravi intervju sa mnom, jer ja sam opasan element, antireformator, protivnik privatizacije, radnički tribun, narodni prosvetitelj, demagog, koji je prezreo te plaćene sluge neoliberalne ideologije, pa je jedan od tih skotova, koji 1993 nije mogao da preživi i da prehrani porodicu, tako da sam ga ja mesečno finansirao sa 500 maraka, kada je prosečna plata bila 10 maraka mesečno, ta nezahvalna bitanga je godine 2009 bio  sluga lokalnog šumadijskog tajkuna, koji je privatizovao i uništio najveću tekstilnu fabriku u državi, tako da su penzionerke, bake i majke, ostale bez svoje  vredne imovine, koju su četri decenije na igli stvarale, dok je tajkun doveo kriminalce u dva autobusa, da maltretiraju te starice, kako bi odbranio otetu imovinu, a ja sam, jedini u javnosti, imao kuraži da branim unesrećene i siromašne radnike, nedeljama, mesecima i godinama, sve dok ta novinarska hulja, zagovornik slobodnog tržišta, kapitalizma i građanskih sloboda, nije u dva dana objavio veliki intervju sa tim tajkunskim satrapom, objavio intervju u kome su mene ispljuvali i izvređali, a kada sam se ja, pozivajući se na zakon o štampanim medijima, na etičke kodekse i ljudsko dostojanstvo, oglasio i zatražio da i meni, prema zakonima slobodnog tržišta, obezbedi isti prostor da odgovorim, kako dolikuje, tom palanačkom đilkošu i lopovu, secikesi i barabi, što plaća 50 evra na dan kriminalne tipove, tako da ih nakupi puna dva autobusa, da prete staricama koje su svojim telima branili fabriku, ta novinarska smrdibuba i vaš nije smeo da objavi ni jedno jedino slovo, taj tržišni inkvizitor i fundamentalista, skojevac, komesra Novog svetskog poretka, nije objavio nijednu jedinu tačku od 54 tačke moga odgovora, pa meni nije preostalo ništa drugo nego da, kao civilizovani građanin, u znak protesta, odbijem da dalje kupujem list POLITIKA, koja je od toga doba potpuno zatvorena za mene, da prestanem da čitam taj režimski list, da napišem tom novinarskom klovnu jedno otvoreno pismo i da tako stavim tačku na srpsko slobodarsko novinarstvo, jer takvo nešto u Srbiji, nažalost, nije postojalo, izuzev kod mog prijatelja Milovana Brkića koji je o svemu tome pisao u legendarnom TABLOIDU.

To je istina o našim ekonomskim novinarima tipa Mijata Lakićevića i Miše Brkića i slične bande prevrtljivaca i ološa. Oni su saučesnici u zločinu uništavanja države i nacije, jer su otvoreno podržavali totalitarizam neoliberalne ideologije. Oni su isto odgovorni za našu nacionalnu propast i njima se mora isto suditi za izdaju profesije i države, jer su direktno učestvovali u zločinu.

I umesto da im stručna javnost sudi, da ih razapnu kao primer na medijskom stubu srama, evo nama naših ekonomskih novinara uz skute Gospodara Vučiča, eno ih na prvim sedištima, kako to dolikuje poslovnim uvlakačima, skvrčili se od straha preda tolikom popularnosti u javnosti, igraju šah na putu za nove kredite, fotografišu se bez ikakvog srama i gube partije od Gazde, dok on daje intervjue na sve strane, kako pišu novine iz komfornog aviona, kupljenog na lizing od para poreskih obveznika, polovnog aviona od osam godina, ali dobro ofarbanog i presvučenog, evo nama Mijata presvučenog, ofarbanog i poniznog, savijenog, Čehov bi rekao kao da su ga kleštima izvadili iz zarđale ograde kraj puta, evo ga gde igra šah, sve pred fotoreporterima, gubi partije, smeje se, dodvorava Prvom i smišlja nove ekonomske tekstove o privatizaciji preostalog državnog kapitala, jer sve što je državno treba da pređe u privatne ruke, kako bi se izbegla partijska dominacija u šahu, evo nama novih televizijskih ispiranja mozgova o čaši koja je do pola puna, ali je ona, u stvari, do pola,  prazna, samo to niko ne vidi, nego ove novinarske hulje što igraju šah sa svakim ko ih pozove na besplatno putovanje, što se prodaju za jedno usrano putovanje i spavanje u skupim hotelima, za dobre ručkove i visoke dnevnice, jer je to u trendu, to je super, kul, viđen si, baš te briga što hiljade tvojih kolega nije primilo plate mesecima, što su plate jebenih 300 evra, pa  toliko troše  tajkuni i političari sa tobom na jednoj večeri, šta te briga što ostali nisu snalažljivi kao ti, nisu sposobni da igraju šah, da se nametnu i da sede na prvom sedištu aviona i prkose svim mrziteljima totalitarizma i licemerja.

Fuj!

Beograd, 30.10.2013