Početna Sadržaj Reagovanja PISMO AKCIONARIMA SRBIJE

PISMO AKCIONARIMA SRBIJE

1306
0

Poštovani  AKCIONARI,
Zbog nedovoljne informisanosti pojedinih akcionara,čija Udruženja nisu obavestila svoje članove o saradnji sa UMA Srbija, nisu im objasnili šta je sve UMA Srbije uradila za manjinske akcionare u zaštiti njihovih vlasničkih interesa,prinuđen sam da obavestim sve manjinske akcionare o činjenicama rad UMA Srbije.

 

UMA Srbije je osnovana u junu 2004 i radila je sve do decembra 2009,kada je uništena Beogradska berza.Država ništa nije uradila da spreči namerno uništavanje mlade Beogradske berze koja, prema mom stručnom mišljenju, nije trebala da doživi toliki pad i gde je postojalo finansijsko tržište koje je imalo svoju perspektivu.To govorim kao stručnjak koji 28 godina živi i radi na finansijskom tržištu i koji je osnivač Beogradske berze.
 
UMA Srbije je jedina organizacija u Srbiji koja se usudila da stane u odbranu interesa
manjinskih akcionara.Nijedna druga institucija u državi nije bila zainteresovana da radi ovaj izuzetno stručan i opasan posao.Nasuprot nas smo imali : državnu korumpiranu birokratiju,tajkune i kriminalce.Pripremljen je plan za pljačku države i građana Srbije. Taj plan sam prozreo još 2000 godine, nakon petooktobarske prevare,pa sam se razišao sa svojim dugogodišnjim prijateljem Zoranom Đinđiće, koji je prihvatio nametnuti model privatizacije..Uveren sam bio da je takva privatizacija zločin i da će se završiti socijalnom revolucijom u Srbiji.Vreme je pokazalo ko je bio u pravu.Niko tada nije hteo da se bavi pitanjem akcionarstva.Građani su bili neobrazovani,nisu ništa znali o funkcionisanju finansijskih tržištima, pa su prepušteni na milost I nemilost korumpiranih političara i pohlepnii tajkuna.
Bilo je  opasno suprostaviti se tim banditima jer je pljačka bila smišljena i organizovana.

Kao stručnjak za finansije i Berze, organizovao sam nevladinu organizaciju UMA Srbije,jer je bio ogroman pritisak uplašenih i neobaveštenih akcionara na mene da im pomognem,pošto sam bio jedina javna ličnost koji se otvoreno suprostavio nametnutom modelu privatizacije.
U UMA Srbije  su radili ljudi koji su uglavnom bili akcionari.Ja nisam bio zaposlen u UMA Srbije.Imam svoj privatni i biznis i radim na svetskom finansijskom tržištu.Privatnik sam preko dvadeset godina.
UMA Srbije je tražila pomoć, kao nevladina organizacija od međunarodnih institucija za svoj rad, jer je štitila ugrožene interese građana,nažalost, nikakva finansijska pomoć nije došla,mada su dolazili predstavnici briselske i vašingtonske administracije da se upoznaju sa uslovima našeg rada.
Samo zbog mog znanja i hrabrosti funkcionisala je UMA Srbije.Kapacitete svoje private firme sam stavio u funkciju pomoći UMA Srbije.

O tome šta se sve dešavalo u tom periodu,napisaću knjigu.

Održao sam preko hiljadu predavanja po čitavoj Srbiji.Edukovao sam potpuno nestručne akcionare.Govorio  sam u hladnim salama, sa isključenim mikrofonima, na ulici, u prisustvu žandarmerije,policije,kriminalnih grupacija koje su iznajmljivali većinski vlasnici,govorio sam na protestima pred nekoliko hiljada ljudi, na konferencijama za štampu i stručno objašnjavao kako se odvija organizovana pljačka u procesu privatizacije.Čitava Srbija je znala šta se događa, ali niko nije imao hrabrosti da izađe javno i zaštiti manjinske akcionari.Morao sam ponekad i fizički da stanem u zaštitu manjinskih akcionara,jer su kriminalci dobili nalog da fizički zlostavljaju manjinske vlasnike.Čitav državni aparat je bio angažovan da sprovede pljačku u privatizaciji. Mediji su bili u službi političara i tajkuna.Nisu imali smelosti,čast izuzecima, da prate naš rad.
Napravili smo akcionarima udruženja,registrovali ih,držali tribine sa predavanjima,pružali pravne savete,pravili smo analize poslovanja privatizovanih preduzeća,dobijali dokumetaciju na jedvite jade,pravili stručne finansijske analize,procene kapitala,udruživali akcionare u pakete akcija,pregovarali sa većinskim vlasnicima,pregovarali sa investitorima,održavali konferencije za štampu,učesvovali u protestima, odlazili u sve državne organe od Narodne skupštine do Agencije za privatizaciju,od policije do tužilaštva,od sudova do političkih stranaka.Napisali smo stručne materijale za Brisel i tražili njihovu podršku. Sve smo to radili da bismo pomogli manjinskim akcionarima u zaštiti njihovih interesa..To su najstručniji poslovi u ekonomiji.Kada na tržištu zatražite angažman konsalting kompanija u tim uslugama,onda dobijate cene koje su u iznosu od nekoliko desetina hiljada evra do nekioliko stotina hiljada.Ali, nijedna konsalting kuća nije htela da štiti manjinske akcionare.ne samo zbog toga što manjinski akcionari nisu imali para,nego zato što je to bilo jako opasno suprostaviti se korumpiranoj političkoj birokratiji i tajkunima.

Nasuprot nas su bile profesionalne konsalting kuće  i advokati koji su radili za tajkune.Oni su naplaćivali svoje usluge najmanje 50.000 evra pa sve do 2, 2 miliona evra u slučaju RTB Bor.RTB Bor sam spasio banditske privatizacije.Izradili smo najbolju studiju u istoriji RTB Bora.Naravno, ni ja, niti 25 profesora univerziteta i stručnjaka za rudarstvo nismo bili plaćeni.Radili smo iz ubeđenja da dokažemo da RTB Bor ima veliki kapital i da je suprotno državnim i nacionalnim interesima da se proda svetskim prevarantima .
Mojim angažmanom je spasena i PKB Korporacija.Posle mnogo b orbe, prihvaćen je model koga sam zagovarao. Spašen je i Telekom, jer smo nastupali u javnosti i građanima iznosili zašto je opasno prodavati Telekom.Na protestima radnika EPS-a učestvovao sam da podržimo njihove zahteve i da skinemo sa dnevnog reda privatizaciju EPS-a.
Sve smo ovo radili uz medijsku blokadu.
Mediji su bili potpuno na  strani tajkuna.
Mediji su bili blokirani za mene.
Napominjem da je jedna konsalting kuća je bila u vlasništvu Mirka Cvetkovića, tada direktora Agencije za privatizaciju,današnjeg premijera.
Kako smo se finansirali?

UMA SRbije je uzimala članarine da bismo mogli da pokrivamo osnovne troškove kancelarija.Članarine su bile u početku 100 dinara,kasnije 200din,pa 500 din.
Poslednjih pola godine članarina je bila 1.000 dinara po čoveku.Članarina se plaćala jednom i  uzimala se za nekoliko godina rada.Uredno je vođeno knjigovodstvo UMA Srbije u kancelariji u Novom Sadau.

Mnogi akcionari nisu plaćali članarine.Jednostavno nisu hteli.Urađene su sve stručne procene mog tima,ali neka udruženja nikada nisu ništa platila.Smatrali su da ne treba ništa da plate.Mi nismo nikoga jurili.Radili smo posao koji bio javan i znali smo da će jednog dana morati da se izvrši revizija privatizacije,pa će naši stručni materijali biti važni dokumenti za revizore.
Imali smo i takve  slučajeve da su neki predsednici udruženja uzimali članarinu i nisu je prebacivali UMA.Zadržavali su novac po nekoliko meseci za sebe,dok se to nije otkrilo.

Moj zadatak je bio da stručno odbranim procene kapitala i dokažem kako je pljačka izvršena.To sam uspešno uradio.Otprilike  od 1200 kompanija koje smo zastupali pon raznim osnovama za pet godina intezivnog rada, uspeli smo u 570 da pomognemo da se
raskinu ugovoi, dok smo u oko 580 kompanija završili posao, tako što smo prodali udružene pakete akcija na Berzi ili preuzimanjem po znatno višim cenama.
Akcionari su dobijali i po 50 puta više novca nego pre našeg angažovanja.Samo jedno udruženje akcionara je platilo proviziju za povećanje cena akcija,ostali su se razbežali.
UMA Srbije je punih pet godina se izdržavala isključivo od članarina.
Imao sam nekoliko suđenja za klevetu, zbog toga što sam branio interese prevarenih akcionara .Jedno od najpoznatijih je suđenjem sa tajkunom Miškovićem.To suđenje sam dobio.Dokazao sam da sam stručnjak i da sam bio u pravu.

Imamo akcionare sa kojima smo i danas na vezi i pomažemo im,posle punih šest godina.Recimo,akcionari Luke Beogradi Soko Štarka Beograd
Za šest godina, platili su samo jednom ili dva puta članarinu po 500 dinara.
Ako ih ima 300-500 udruženih, izračunajte koliko je to.Izračunajte koliko je to na pet godina.

I danas, kada nema više udruženja UMA, pomažemo akcionarima.

Nažalost, ima onih koji ne razumeju šta smo mi radili.Ima onih akcionara koji neshvataju da je privatizacija organizovana državna pljačka i da mi nismo ništa mogli da uradimo protiv države i Agencije za privatizaciju.Neki akcionari su tražili da budemo na ulicama sa njima.Bio sam na stotinu protesta na ulicama širom gradova Srbije.
Neki su tražili da nasilno upadnemo u firme i da se tučemo sa većinskim vlasnicima ,dok oni sede kući ičekaju da im legnu pare.

Na osnovu naše dokumetacije i naših analiza dokazana je pljačka u procesu privatizacije.
Dokumenta postoje za reviziju privatizacije.Danas je svima jasno da sam bio u pravu.

I dalje tražimo reviziju privatizacije,stečaja,restrukturiranja i dokapitalizacije.
To su četri oblika pljačke u procesu tranzicije.

Napravili smo Udruženje vojnih akcionara i uspeli da nateramo državu da donese zakon o besplatnim akcijama.Kada sam izneo ideju o podeli besplatnih akcija, svi su se smejali.
Imali smo urađen predlog zakona o podeli besplatnih akkcija, koje  Vlada Srbije odbila.
Dinkić je sve obesmislio, pa i sam zakon  podeli besplatnih akcija.

Većina akcionara zna šta smo uradili za njih.
Velika većina nam je zahvalna. I danas me sreću ljudi i zahvaljuju se.
Sa mnogima sam postao prijatelj.

Sve u svemu, UMA Srbije i ja smo radili čestito i pošteno, ali nismo mogli da sprečimo pljačke u privatizaciji koje su danas otkrivene i koje Brisel, zbog naših dopisa, traži da preispita.

Ovo sam napisao zbog nekih ljudi koji se javljaju i iznose
stvari o kojima ne znaju ili nisu dobro obavešteni.
Neka pitaju predstavnike svojih udruženja šta smo sve uradili za njih.

Pošto sam od 2001 najveći kritičar banditskog kapitalizma i neoliberalnog režima koji je
uništio privredu Srbije, zar mislite da bi oni mene ostavili na miru da sve nije bilo stručno,profesionalno i pošteno?

Ponosan sam na to što sam radio.To je moje veliko iskustvo u radu sa narodom.
Zapamtite, niko nije sme to da radi.
Ne samo u Srbiji, nego u regionu.
Ja sam bio prvi koji je imao hrabrosti da to radi.
Niko drugi.
Sada imam veliko iskustvo za preporod Srbije.Pozivam akcionare da se uključe u taj projekat, jer će on doneti spas i za državu i za naciju.
Beograd, 30.11.2011

Branko Dragaš