Početna Tekstovi i kolumne Svedok Treæa Srbija

Treæa Srbija

1648
0

U poslednje vreme u javnosti se sve više prièa o dramatiènoj podeljenosti na – Dve Srbije, dva pola, dva sveta koja nemaju ništa zajednièko i koja su udaljena jedan od drugoga milionima svetlosnih godina. Naravno, podela se pravi uvek u korist onih koji su sami sebe proglasili Prvom Srbijom, pravom i valjanom Srbijom, koja nema nikakve veze sa onom Drugom Srbijom, nazadnom, lažnom i opasnom koja vuèe onu Prvu, mimo njene volje, u propast. Tako Prva Srbija misli o Drugoj Srbiji.

Ali isto takvo mišljenje ima Druga Srbija o Prvoj Srbiji, samo je razlika u tome što Druga Srbija za sebe misli da je Prva i da je ona Druga toliko opasna da æe potpuno uništiti državu i naciju. Izmeðu Prve i Druge Srbije, bez obzira kako koja sebe nazivala, postoji nesnosna mržnja a svakodnevno imamo prilike da u javnost pratimo rat do istrebljenja dve posvaðane Srbije. Afere, skandali, korupcije, otimanje mandata, pljaèkanje graðana i bezbroj uvreda od kojih bi se vaspitan èovek postideo, postaju deo našeg sve siromašnijeg života i èini nam se da smo se navikli da nam javni život tako jadno izgleda.

To je velika opasnost koja se nadvila nad sudbinom naše države i naroda. Smatram da moramo kao odgovorni i normalni ljudi da ustanemo u odbranu ljudskog dostojanstva, da raskrinkavamo te dve lažne Srbije koje nam se prikazuju kao jedini spasioci i moramo da pomognemo da se prekine okupacija države. Istorijska dužnost nam nalaðe da se suprotstavimo tendenciji nestajanja našeg naroda. Šta æe nam država ako nemamo naroda? Šta æe nam pusta teritorije ako nema Srba?

Moramo zato što pre raskrinkati sve današnje laži. Bilo da one dolaze od Prve ili Druge Srbije, potpuno je svejedno koja je to ideološka matrica, to su, ipak, samo laži koje truju i zagaðuju naš javni život.

Prva Srbija, poðimo od te slike naših malograðana, skorojeviæa, pompadura i pompadurki, smatra da su oni evropejci koji nastoje da uvedu naš narod u evropske integracije, sebe nadmeno proglašavaju modernistima, žuri im se da pobegnu od naše tradicije, istorije, vere, korena i smatraju, kao svi malograðani sveta, da sve što dolazi sa Zapada je COOL, IN, OK i da to baš zbog toga treba što pre primeniti u Srbiji.

Oni preziru tu Drugu Srbiju, seljaèku, primitivnu, zaostalu, zatucanu, siromašnu i ksenofobiènu jer smatraju da ta Druga Srbija svojim prostaèkim ponašanjem, urlanjem, psovanjem, urlikanjem i ždranjem nikada neæe dozvoliti onoj Prvoj Srbiji da uðe u evropske integracije. Jer Prva Srbija smatra sebe elitom koja zaslužuje pravo prvenstva i ona se bori da ostvari samo svoje sebiène interese.

Zašto onda, pitaæete se vi, ta Prva Srbija koja se toliko gnuša ne samo Druge Srbije, nego i svih nas koji ovde živimo, ne mapusti Srbiju i ode da živi tamo gde misli da je bolje. Objašnjenje je jednostavno. Izlaskom iz Srbije ta nadobudna pseudoelita æe postati niko i ništa u tom okrutnom i konkurentnom svetu tržišnog dokazivanja gde lažne etikete, loša roba i neobrazovani kadrovi ne mogu da se prodaju.

Prva Srbija , dakle, ne postoji izvan Srbije. I to Prva Srbija dobro zna. Oni koji su otišli, koji su se iselili i hrabro odluèili da otpoènu život stalnim dokazivanjem na surovom kapitalistièkom tržištu, preziru Prvu Srbiju. Preziru njen parazitizam, foliranje, lenjost, razmaženost i privilegije koje besramno otimaju uz pomoæ, najèešæe se to dešava, državnih institucija. Prva Srbija dobro zna da nema šta da traži na razvijenom svetskom tržištu i zbog toga vešto prazni budžetske fondove i donatorska sredstva, šireæi neprestalno dogmu o evropskim integracijama.

Ta naša mucava, šibicarska, neradna i nestruèna pseudoelita brani svoje monopolske pozicije, èesto dobijene u nasledstvo, do poslednje uzete pare iz tuðih džepova. Oni namerno šire strah od velikosrpskog nacionalizma, pravoslavnog fundamentalizma i rastuæeg fašizma, kako bi opravdali ukradeni novac i kako bi osmislili svoje postojanje. Prva Srbija se nalazi razapeta izmeðu osvojenih sinekura, državnih funkcija, modnih revija, zamki i klopki, silikonskih reformi, japijevaca bez mozga, koledža u kojima im studiraju deca i one Druge Srbije koja prostaèki pljuje po tim skorojeviæima i evropejcima.

Druga Srbija nema potrebu da se folira i prenemaže. Druga Srbija je džulovska, džiberska, seljoberska, prostaèka, vulgarna i ptimitivna. Ona se sprda sa našom tradicijom, istorijom, verom i korenima. Ona ismeva sve što ne razume ili što ne može da prisvoji. Njen primitivizam je brend. Njene psovke su marketinški slogani.

Predstavljaju se da su ugledni domaæini, ali su u stvari obièni drumski razbojnici koji otimaju imovinu od uplašenih graðana. Kada kradu veruju da uzimaju ono što im pripada. Kada brabonjaju veruju da pridobijaju široke narodne mase. Kada se saginju i povlaèe, pripremaju se za ubilaèki skok.

Druga Srbija uživa da bude u krdu. Postaju voðe ne zbog toga što imaju viziju, veæ zato što su napadno bezobrazni. Nemaju stida. Nemaju morala. Ne zanima ih da provetre svinjac koga su sami stvorili, veæ sve èistunce uvlaèe u tu kaljugu. Što se više moralista uprlja svinjarijama to je veæa verovatnoæa da æe domaæini dobiti sledeæe izbore.

Graðani Srbije su izloženi teroru Prve i Druge Srbije. Graðani Srbije su žrtve njihove meðusobne mržnje i ogorèene borbe za vlast. Graðani Srbije gledaju kako se dva lopova iz dve razlièite Srbije svaðaju oko toga ko je veæi lopov i lopuža.

A šta graðani imaju od te svaðe? Šta oni dobijaju iz tog rata do istrebljenja? Hoæe li živeti bolje kada ugase te zapaljene vatre mržnje? Hoæe li imati veæe plate? Više posla? Veæe penzije? Veæe deèije dodatke? Naravno da neæe. Prva i Druga Srbija to ne želi. I to je ono što im je zajednièko. Prva i Druga Srbija preziru graðane Srbije. I jedna i druga smatraju da je narod stoka koga treba tuæi i jahati. I dange im udarati. Narod je marva koja služi interesima Prve i Druge Srbije. Narod je tu da vuèe i trpi dok se dve Srbije ne obraèunaju oko plena. Narod je tu da prizna pobednika i da nastavi da mu služi. I Prva i Druga Srbija imaju isto mišljenje o graðanima Srbije. I jedna i druga Srbija banditski otimaju od graðana ono što su naumili. Kada jedni tvrde za druge da su lopovi, gangsteri, kriminalni tipovi, psihopate, bolesnici i ludaci, potpuno su u pravu. I kad drugi tvrde za prve da su to oni, potpuno su u pravu. Svi su u pravu. Samo je Srbija na pogrešnom putu.

Nema napretka dok ne prestane da se laže i krade. Nema bolje buduænosti dok Prva i Druga Srbija ne postanu prošlost. Nema nam spasa dok ne nastane – Treæa Srbija. Srbija koja æe biti nacionalna, graðanska, demokratska, evropska i svetska država.

Ko je Treæa Srbija? Svi graðani koji ne pripadaju ni Prvoj ni Drugoj Srbiji. Svi graðani koji žive od svog rada i jedva preživljavaju surovu tranziciiju. Svi graðani koji hoæe da zarade bolji život. Svi oni traže nešto novo. Traže Treæu Srbiju. Treæu Srbiju koju æe voditi umni i skromni državnici. Treæu Srbiju koja æe izgraditi institucije i vladavinu prava. Treæu Srbiju koja æe stvoriti narodni kapitalizam sa ljudskim likom. Treæu Srbiju koja æe praviti profit na stranim tržištima, ali koja æe socijalno zbrinjavati svoje nemoæne graðane. Treæu Srbiju koja æe znati da pruži ruku žrtvama tranzicije. Treæu Srbiju koja æe da daje umesto da otima. U davanju je sigurnost, kako reèe mudrac.

Treba nam, dakle, Treæa Srbija koja æe se istinski modernizovati iznutra. Koja æe pronaæi svoje mesto u zajednici svetskih naroda. Koja æe imati meru i uništiti istorijsku pohlepu megalomana. Koja æe pokopati sve ratne sekire. Državu koja æe stvoriti uslove da se njeni graðani radeæi bogate. U takvoj državi hoæemo da živimo.

Treba nam Treæa Srbija koja æe èuvati i negovati sve razlièitosti. Koja neæe monopolizovati tržište i idiotozovati javnost. Treæa Srbija koja æe pronaæi strategiju razvoja do kraja XXI veka.

Kako da doðemo do Treæe Srbije? Da li je moguæe izgraditi Treæu Srbiju? Moguæe je, graðani Srbije! Vi ste ti koji možete stvoriti Treæu Srbiju. Šta treba da uradite? Probudite se! Pobunite se! Ne pristajte na siromaštvo! Ne verujte više nikome! Samo onome koji ostvari rezultate. Interesi graðana neka pobede interese politièara! Još uvek ima snage meðu vama! Ustanite i pokidajte lance predrasuda! Otvorite vaše prozore! Udahnite duboko i kriknite. Iz sveg glasa: Dosta! Hoæu da živim u Treæoj Srbiji! I – uspeæemo!

Svedok, 6. decembar 2005.