Početna Sadržaj Reagovanja FILM “ VRATA „

FILM “ VRATA „

868
0

            
FILM  „VRATA“

 Režija : Ištvan Sabo – 2012

Ovo je film o ozlojeđenosti. Kada je čovek povređen, kažnjen i postaje gubitnik, kada ga Bog iskušava i izdaje, ali ga ne uništava, ostavlja ga u životu, šta preostaje takvom čoveku?  Pravedniku Jovu  je ostalo, posle zapitanosti zašto ga, nevinog i poštenog, Bog, ipak, kažnjava, da ispašta, da trpi, da se ne buni, da bi, u raspravi sa Bogom, pravednik Jov  pristao da se povuče i da se kaje za sve za šta nije kriv. Jona je drugačiji. Jona se srdi, ne pristaje, ne prihvata krivicu, bori se, protivi se, ljuti se i traži neki svoj put, želeći da se odupre, odbrani sebe i sačuva svoju ličnost. Jona je nezadovoljan i to stalno pokazuje. Mrzovoljan je i ne veruje više nikome.

 

Glavna junakinja ovoga filma , služavka Emerenc, u sjajnom tumačenju Helen Miler,  je posebna. Ona nosi u sebi ozlojeđenost i gorčinu Božijom kaznom, ali njena lična tragedija, njoj nerazumljiva i teška, ne rađa kod nje ni Jovovo kajanje, niti Joninu srdžbu, mada je ona  u filmu oštrog jezika, stroga prema svima, odsečna, kada čisti sneg ili lišće, mete trotoare, radi to kratkim i brzim pokretima, ljutitim, kada opslužuje Gospodara, tako zove muškarca u porodici, i  njegovu ženu spisateljicu, to radi profesionalno i prikrivenih emocija, ali ona nosi, uprkos čitavoj svojioj ličnoj tragediji, neobičnu ljubav prema bližnjima. Istinsku i iskonsku ljubav. Duboku ljubav koja se pokazuje u brizi prema bližnjima. Ljubav koja pobeđuje ozlojeđenost i razočaranost. To je zaista neobično. Osoba koja je doživela takve tragedije, osoba koja je ukočena, skamenjenog lica, koja se retko smeje, koja prasne kada se nasmeje, prepuna je ljubavi prema ljudima i životinjama. Njena uzvišena posvećenost prkosi svim iskušenjima i nevoljama.

Veličina ovoga filma je upravo u toj pobedi ljubavi nad iskušenjima. U komercijalnoj civilizaciji u kojoj danas živimo gotovo da je nemoguće pronaći te posvećene i predane ljude koji, nepoznati i nepriznati, bačeni na dno života, nose snagu ljubavi prema svakom čoveku i životu koji im se urušava. Da li takvih služavki Emerenc imamo u našem društvu? Naravno. Postoje svuda oko nas. Neprimetne su i povučene. Pokušajte da ih razumete i budite nežni prema njima. One su poslednja odbrana čovečanstva od propasti. One su nada da nije sve izgubljeno, da ćemo se opametiti i promeniti. One su te koje bdiju nad posrnulim čovečanstvom i vraćaju nam veru u poslednjeg čoveka.  One kucaju na naša zatvorena vrata. Ne zaključavajte vrata. Otvorite ih širom i primite svu njihovu ljubav. To je jedini način da postanemo bolji.

Ovu veliku temu, oskarovac Ištvan Sabo, nažalost, nije dobro režijski izveo, nezgrapno je vođen film, nije briljirao kao u filmu „ Mefisto“, ali to nije umanjilo poruku ovoga filma.