Početna Sadržaj Rasprave ZOR

ZOR

1662
0

Zakon o radu –ZOR će biti usvojen u Skupštini. Brisel je naredio izdajnicima da usvoje ZOR. Oni sprovode naredbe. Zbog toga su i dovedeni na vlast.

Nema javne rasprave o ZOR. Sve se radi na silu. To je politika nesposobnog Ace Dramosera. Srpski Kralj Ibi pravi predstavu za uveseljavanje podanika. Računi su došli na naplatu. Nagomilavaju se i uvećavaju. Ali, njega to ne zanima. Mora prvo da se obračuna sa propalom radničkom klasom. Nezaposlenom i osiromašenom. Mora da uguši svaki pokušaj pobune.

 

ZOR veličaju politički ološ, tajkuni i estradni profesori, koji se preporučuju.

Udružili su se i svim silama guraju da se zakon usvoji.

 

Najodvratniji su mi estradni profesori, ti foliranti sa fakulteta, koji decenijama presipaju iz šupljeg u prazno. Koji pogrešno uče našu mladež. Koji truju ekonomiju neoliberalnim nebulozama. Treba preispitati doktorate tih profesora. Sve je to čorbine čorbe čorba. Istoštogmođ. Balljezganje. Blebetanje. I prepisivanje opštih mesta.

 

U njihovim doktoratima nema nijedne nove misli. Nijednog konkretnog rešenja. Sve je prokleto dosadno i isto. Oni nisu ni naslutili da će imperijalni kapitalizam u svom neoliberalnom stadijumu doživeti krah. Kolaps.

 

Gospodo profesori, nakon 19.08.2007. godine, kada je došlo do sloma hipotekarnih kredita u SAD, sloma u koga niste verovali, jer ste preplaćeni da širite neoliberalne najgore frazetine, sloma koji je doveo do finansijskog kraha 2008 i državnog intervencionizma za spas špekulantskih kompanija, posle svega toga što se desilo sa neoliberalnim kapitalizmom, koji je proklamovao kraj istorije, profesori i doktori ekonomije treba da pocepaju svoje doktorate i magistrate, jer to više ništa ne vredi.

 

Da li ste me čuli, profesori ekonomije?

Da li ste me razumeli?

Pocepajte vaše doktorate!

 

Vaši doktorati su bezvredni. Morate da učite ponovo ekonomiju. Ispočetka.

Morate da pratite oscilacije sa tržišta, umesto što primate apanaže od političkog ološa i tajkuna. Tako ne možete da savladate ekonomiju. Prestanite da budete sluge.

 

Profesori ekonomije, dosta je bilo foliranja.

Na tržište!

Na tržište, napokon, izađite!

 

Pokažite nam kako se posluje na monopolskom tržištu. Pokažite nam kako se obuzdavaju tržišni talibani, ekonomske ubice i pohlepni špekulanti. Vašim znanjem nas usmerite da budemo uspešni. Platićemo proviziju od ostvarene realizacije. Tako ćete početi i vi da zarađujete na tržištu. Danas ste deo parazitskog sistema koji kritikujete.

 

Primate plate od države, plaćaju vas poreski obveznici i držite predavanja o slobodnom tržištu i tržištu radne snage.

Možete li svojim primerom da nam pokažete kako to slobodno tržište izgleda?

Možete li da se skinete sa državnih jasala, apanaža, upravnih odbora, savetodavnih funkcija, izdavanja bezvrednih i štetnih udžbenika; da izađete iz nevladinih organizacija koje, rame uz rame, čitavu deceniju koračaju sa vladom i dobro naplaćuju svoje usluge? Znam da mesečno iz raznih izvora zarađujete od 10.000 do 20.000 evra u Srbiji. U državi koja je bankrotirala i čija je privreda uništena.

 

Vi dobro živite.

Vi ne osećate krizu.

Vas ne pogađa nelikvidnost sistema.

Vas ne dotiče slom tržišta.

 

Vi ste krivi za bankrot Srbije. Vi ste podržavali politički ološ. Vi ste hvalili tajkune. Vi ste zatvarali oči pred njihovim zločinima. Vi ste bili saučesnici u tom zločinu prema svome narodu. Podržavali ste i hrabrili tržišne fundamentaliste i ekonomske ubice da izvrše zločin. Niste se udostojili da makar ućutite i da se povučete u univerzitetske biblioteke i da izučavate iz temelja ekonomsku misao. Prijalo vam je da vas pozivaju na večernje emisije i da hvalite banditski zakon o privatizaciji. Prijalo vam je da se družite sa političkim ološem i da uzimate novac od države za svoje usrane projekte, koji nikome nisu trebali. Pristajali ste da budete u upravnim odborima moćnih državnih firmi, koje su pripremane za klanje u procesu privatizacije.

 

Vi ste pripremili tu klanicu!

Vi, profesori ekonomije na zadatku.

Zatvarali ste oči pred kršenjem svih zakona.

Zatvarali ste oči pred svojom strukom. Dozvoljavali ste da se rasprodaju moćne firme bez nove procene kapitala. Dozvoljavali ste da se bogate firme prodaju u bescenje. Tvrdili ste da te firme ništa ne vrede..

 

Ništa ne vrede!

Neka se privatizuju!

Što pre!

To su bile vaše reči.

Vi ste saučesnici u ubijanju srpske privrede.

Vi ste banda ekonomskih ubica!

 

Niste želeli da čujete  vapaje prevarenih radnika. Prezirali ste te radnike. Tvrdili ste da su lenjivci i da neće da rade. To i danas mislite. Vi, politički ološ i tajkuni. Najveći lešinari i paraziti u društvu optužuju radnike da su neradnici.

 

Kako vas nije sramota? Kako vas nije stid?

 

Vi, estradni profesori ekonomije, stvorili ste alibi da ekonomske ubice pobiju radničku klasu. Omogućili ste tajkunima da zgrnu ogromno bogatstvo na pljačkama u privatizacijama. Dobijali ste veliki novac za vaše podaništvo. Dobijali ste novac da ne procenjujete kapital društvenog preduzeća pre privatizacije. Dobijali ste novac da podržite prevarante direktore protiv radnika u preduzećima. Dobijali ste novac da se ne unosi sav društveni kapital u Prospekt za prodaju subjekta privatizacije. Dobijali ste novac kao privatizacioni savetnici koji su nameštali preduzeća za tajkune i kriminalce. Dobijali ste novac za lažne revizorske izveštaje. Dobijali ste novac za lažne bilanse. Krali ste na svakom mestu. Uzimali. Otimali.

 

Danas se čudite zašto je privreda propala.

Danas se čudite otkud tolika nezaposlenost.

Zašto se čudite?

 

Svoju decu ste pozapošljavali u Agenciji za privatizaciju. Zločinačkoj organizaciji koja je zakonski pokrivala vaše kriminalne rabote. Uzimali ste provizije od svakog preduzeća koje je išlo u privatizaciju. Nameštali ste tajkunima i kriminalcima da iz kredita banaka, bez para, otkupe velike i bogate kopanije. Zatvarali ste oči i uzimali apanaže kada su rasprodavane te moćne kompanije posle ulaska većinskog vlasnika. Niste smeli da napišete nijednu jedinu reč o toj organizovanoj pljački. Ćutali ste i veličali tranziciju.

 

Šta danas hoćete?

 

Zašto se javljate?

Šta vi imate još da nam kažete?

Šta vi znate o zakonu o radu?

Kada ste vi, lično, zaposlili nekog radnika?

Kada ste zaposlili stotine i hiljade radnika?

Da li ste isplatili platu radniku?

Da li ste isplatili poreze i doprinose?

Da li znate kako se to radi?

Da li znate kako se na tržištu zarađuje plata radnika?

 

Ne znate ništa!

Zašto onda trabunjate o stvarima o kojima pojma nemate?

Zašto se tu trtite i preporučujete novom gazdi?

 

Sada vam je šovinista i psihopata Aca Dramoser dobar. Sada vam je on reformator. Odlučan i smeo političar. Ne vidite opasno ludilo na njegovom licu. Ne vidite da je čovek odlepio od vlasti. Ne vidite da je totalitarista i demagog. Patetični, slinavi demagog koji izdaje svoju državu.

 

Podržavate tu nesposobnu naprednjačku vlast ološa da stane na vrat radničkoj klasi. Podržavate da ti politički skotovi i tajkuni pretvore našeg radnika u roba. Podržavate da ga okuju i da mu dušu uzmu.

 

Zašto?

 

Zar se niste dovoljno nakrali?

Zar nemate dovoljno akademskih titula?

Zar niste dovoljno citirani u medijima?

Šta još hoćete?

 

Hoćete da i mi, koji smo stručni i pošteni, koji vas dobro znamo, da i mi ućutimo?

Hoćete da uništite svaku kritiku?

Hoćete da nas i dalje ponižavate i varate?

I mi da ćutimo i klimamo glavom.

Mi da prihvatimo sve vaše laži i prevare.

 

Doste, bre!

Dosta je bilo, estradni profesori ekonomije!

Dosta više vašeg foliranja i laganja!

 

Umuknite!

 

Vi ništa ne znate o novoj ekonomiji.

Vi ništa ne znate o slobodnom tržištu.

Vi ništa ne znate o radnoj snazi.

Vi niste stručni da razgovarate o ekonomiji.

Vi nemate reference da razgovarate o ekonomiji.

 

Dragi prijatelji,

 

Ne slušajte estradne profesore ekonomije.

Oni su pogani nitkovi.

Plaćene njujške.

Ekonomske ubice naše privrede.

 

Drage kolege ekonomisti,

 

Najljubaznije vas molim, da prestanete da ćutite.

Prestanite da se plašite.

Znam da ste iskusni i znam koliko znate.

Progovorite već jednom!

Nemojte da dozvolite da vas nadobudni estradni profesori ekonomije uče pameti.

Pokažite dostojanstvo!

Odbarnite struku!

 

Drage kolege, ekonomisti sa fakulteta,

Vi koji niste na estradi.

Vi koji ste postanari i koji radite za platu.

Vi znate da sam u pravu.

Vi znate da govorim ono što vi mislite.

Vi znate da doktorati estradnih profesora ništa ne vrede.

Vi znate kakvi su to lenjivci i licemeri.

Vi ste svedoci njihove izdaje naše struke.

Molim vas, progovorite!

 

Urliknite!

Pokažite šta znate!

Preuzmite stvari u svoje ruke.

 

Nova ekonomija traži novu ekonomsku pamet.

Staru ekonomiju i estradne ekonomiste bacamo na smetište istorije.

Tamo im je mesto.

 

Zakon o radu ne treba usvojiti.

Mora se organizovati javna i stručna rasprava o zakonu.

U raspravi moraju da učestvuju svi oni koji drugačije misle i koji su zabranjeni.

Nakon rasprave, doneti novi ZOR.

 

Na kraju, da li će ZOR, koji se ove nedelje donosi u Skupštini, rešiti naše privredne probleme? Da li će povećati privredni razvoj? Da li će povećati izvoz? Da li će rešiti nezaposlenost? Da li će pokrenuti privredu? Da li će rešiti nelikvidnost? Da li će rešiti spoljnotrgovački deficit? Budžetski deficit? Inflaciju? Neiskorišćenost kapaciteta? Kvalitet proizvodnje? Da li će rešiti bankarske zelenaške kamate? Da li će rešiti fiskalne probleme? Monetarne? Kreditne? Da li će………………..

 

Mogao bih da nabrajam u nedogled.

Odgovor je jedan – NEĆE!

Neće ništa od tih sistemskih problema rešiti.

 

Pa, zašto se onda toliko veliča i donosi po kratkom postupku?

Politički ološ, tajkuni i estradni profesori moraju da opravdaju poverenje Brisela.

 

Radnici,

Teška vremena su pred nama.

Vaši životi su ugroženi i životi vaših porodica.

Ustanite!

Pobunite se! Za sebe!

Mirnim protestima izborite se za sebe.

 

Generalni štrajk!

Neka Srbija stane.

 

Što pre propadnemo, to ćemo pre ozdraviti.

Kada dodirnemo dno, onda počinjemo da se penjemo.

 

Branko Dragaš

Beograd, 16.7.2014.