Profesor Filosofskog fakulteta, istoričar i politički konvertit Radoš Ljušić je pokazao svu svoju bahatost dok je bio direktor Službenog glasnika.
Spisak jela koju je naručivao u restoranima je nepriličan siromaštvu države u kojoj je on direktor.
Nepriličan je etičkom kodeksu profesora Univerziteta, nacionalnog istoričara i estradnog intelektualca.
Škampe, dagnje i jastoge profesor može da jede u svom privatnom aranžmanu.
Trošeći platu univerzitetskog profesora.
Koju je zaradio.
Ali, to ne sme da jede o trošku poreskih obveznika.
Koji su opljačkani, nezaposleni i nemaju novca da prežive.
Metafora o škampama, dagnjama i jastozima je odlična.
To je potvrda moje teze o provincijalnom duhu srpke inteligencije.
Koja je pohlepna, egocentrična, sebična i podla.
Šibicirsko jajarenje palanačkih đilkoša.
To je upravo Radoš Ljušić.
Njegova pojava više govori od ovih mojih reči.
Pisanje štampe o trošenju Radoša Ljušića podsetilo me je na jedan interesnatan detalj.
Koji se dogodio nekoliko meseci posle Petooktobarskog prevrata.
Kada su predstavnici nove vlasti prvi put otišli u Vašington.
Na poklonjenje svojim Gazdama.
Koji su ih doveli na vlast.
Investiranjem 78 miliona dolara.
U to vreme sam bio na terenu i pravio presek stanja privrede.
Čitav državni vrh je otišao u Vašington.
Kada su se vratili, interesovalo me je – kako su prošli?
Na to moje pitanje, dobio sam sledeći odgovor –
„ Znaš, prvi dan su nas vodili na večeru : škampe, dagnje, jastozi. Najskuplja vina! Ludica od večere!“
Bio sam – poražen!
U velikom istorijskom preokretu, mali ljudi su se dokopali vlasti.
Njima je san bio da jedu škampe, dagnje, jastoge i piju skupa vina.
Sve o tuđem trošku.
Neiživljeni malograđani su nam došli glave.
Njihova pohlepa i sujeta je uništila izvornu energiju građanskih protesta protiv tiranije.
Znao sam da smo propali.
Reforme sa takvim skotovima nisu bile moguće.
Tako su reforme propale.
Propale su pre njihovog početka.
I to je naš glavni problem.
Politički ološ se bavi politikom zbog sebe.
Ne zbog države i nacije.
Između istorije i škampi, bitange na vlasti biraju škampe.
Đura Jakšić je opevao takve likove kroz pečenje jareće.
Nova pokolenja imaju prefinjenije ukuse.
Beograd, 14.03.2015