Početna Sadržaj Događaji PREBIJANJE

PREBIJANJE

1845
0

Vraćam se na slučaj prebijanja brata premijera.
Nije prebijen Andrej Vučić, nego brat premijera. To je velika razlika. Nisu prebijeni njegovi telohranitelji, nego pripadnici KOBRE. Specijalci Vojske Srbije, koje su prebili žandari, čuvari režima.

Šta je nelogično u svemu?
Ima mnogo nelogičnosti.
Neko mora da javnosti objasni šta se zaista dogodilo toga dana.

Čuvari totalitarnog režima prebijaju brata premijera. Premijera koji je uveo apsolutnu vlast u državi i koji gradi kult ličnosti. Usput, prebijanju i specijalce vojske.

Zašto bi to uradili žandari iz Niša?

Prema izveštajima saslušanih aktera, koji su prebijeni surovom intervencijom žandarmerije, snimak pokazuje završnicu njihove intervencije, brat premijera je mirno išao ulicom, zajedno sa bratom gradonačelnika, uz pratnju dvojice specijalaca vojske. Koji su bili naoružani.

Zašto su specijalci vojske telohranitelji brata premijera?
Koji zakon to reguliše?

Premijer je na konferenciji za štampu objasnio da nisu to telohranitelji njegovog brata, nego da su to telohranitelji premijera, koji su kao pratnja krenuli da isprate brata premijera do stana njihovih roditelja. Zašto bi telohranitelji premijera bili pratnja brata premijera? Da li su mu svakoga dana pratnja Ili samo toga dana? Ko je dao nalog telohraniteljima premijera da budu pratnja njegovom bratu? Zašto? Mogu li telohranitelji premijera da budu pratnja bilo kom građaninu? Kojim pravilnicima je to regulisano? Ako neko iz rodbine premijera krene na pijacu, da li premijer pošalje svoje telohranitelje da ga prate i da mu pomognu da nosi cegere? Zašto se zloupotrebljavaju državne službe u privatne svrhe? Zar to nije kršenje zakona? Zar to nije suprotno javnim izjavama premijera, koji se, navodno, bori protiv korupcije i privilegija u društvu?

Pređimo na sam incident.
Onako kako su ga žrtve opisale.
Premijer je to potvrdio. Znači, verovao je svom bratu. Nije verovao državnim službenicima, kojima je on gazda.

Dva civila i dva pratioca, koji nisu telohranitelji, nego su izašli na ulicu da malo protegnu noge, tek toliko da im ne bude dosadno u zgradi Vlade, gde obezbeđuju premijera, mirno su išli ulicom kada su ih zaustavili žandari. Izvadili su lična dokumenta i pokazali žandarima. Pratioci, koji nisu telohranitelji, ne pokazuju svoje službene legitimacije, nego svoja lična dokumenta, mada su na radnom mestu koje plaćaju poreski obveznici.

Kada su žandari videli da se jedan od četvorice preziva kao premijer, počeli su da ga tuku. Kada su mu pratioci priskočili da pomognu, žandari su besno navalili na njih. Pratioci su tek u policijskoj stanici pokazali službene legitimacije.

Sve ovo je potvrdio premijer.
Koji nije bio prisutan, ali zna šta se dogodilo.
Isto kao što najbolje zna da doktorat  ministra policije nije plagijat.
Premijer sve najbolje zna.

Postoji nešto nelogično u ovom iskazu premijera i prebijenih.

Prezime Vučić se, prema spisku učestalosti prezimena u Srbiji, nalazi na 40 mestu. Pretpostavimo da je srazmera sledeća – na 1000 građana Srbije sa prezimenom Vućić je 25  građana. To je neki prosek.

Ako su žandari prebili premijerovog brata samo zbog toga što se preziva Vučić, onda to znači da su svi Vučići u Srbiji toga dana bili ugroženi. Pošto Srbija ima 7.199.077 građana, Vučića ima 179.977.

Beograd ima 1.664.218 stanovnika i Vučića ima , prema ovakvoj računici, ukupno 41.605. Ako su muškarci polovina tog broja, onda ima 20.802 muškaraca Vučića. Ako je trećina muškaraca starosti u rasponu od 20 do 40 godina, onda je to 6.934 Vučića, koji su ugroženi kad izađu na ulicu, jer postoji velika opasnost da budu prebijeni samo zbog toga što se prezivaju kao premijer.

Toga dana žandarmerija je legitimisala mnoge po Beogradu.
Niko nije bio prebijen, samo brat premijera i njegova pratnja.
Zašto?

Pretpostavimo da je neko od 6.934 Vučića muškaraca izašao toga dana u grad. Muškarci između 20 i 40 godina , kao najugroženija kategorija, koja može biti napadnuta od obesne žandarmerije.

Niko nije od drugih Vučića bio prebijen.
Samo brat premijera.
Zašto?

Kada bi jedan žandar tukao sve koji se prezivaju Vučić, onda bi to bio ozbiljan psihički problem i morao bi  taj čovek hitno da se hospitalizuje.

Da li je moguće da odred žandarmerije bude psihički poremećen?

Kako su žandari iz Niša znali da je baš to brat Vučića?
Mi u Beogradu ne znamo ko je brat Vučića.
I zašto bismo znali?

Ako su žandari tukli brata premijera samo zbog toga što je on njegov brat, onda je to opasna poruka premijeru. Poruka koju on mora da ozbiljno prihvati. To nije za medijsko mačenje i foliranje, nego moraju državne službe da ispitaju čitav slučaj i da izađu u javnost.
Premijer Srbije mora biti bezbedan u vršenju svoga posla.

Žandari iz Niša su neverovatno ostrašćeni i glupi. Prebiti brata premijera nije pametan potez. Pretući brata premijera samo zato što je njegov brat je opasno za njihovo zaposlenje u službi. Kako se danas u krizi čuva svako plaćeno mesto, prosto je sumanuta odluka nekolicine žandara da budu toliko bahati. Jedino, ukoliko ih neko nije potplatio. Dobro ih platio da to urade.

Ko ih je potplatio?
Zašto?
Kako se desilo da ti koji su potplaćeni nalete na brata premijera?
Zar je to baš slučajnost?

Telohranitelji premijera, koji su glumili pratnju, nisu odmah izvadili svoje službene legitimacije. Zašto? Zašto su čekali da ih žandari uhapse i da tek u policijskoj stanici pokažu službena dokumenta?

Na sva ova pitanja mora da se odgovori.
Građani Srbije moraju da znaju šta se zaista desilo.
Državne bezbednostne službe moraju da budu pod kontrolom javnosti.

Šta bi se desilo nekom Vučiću koji nije brat premijera?

Premijer je na konfrenciji za štampi saopštio da žandrmeriji sve oprašta.
Njegov brat neće podići krivične prijave zbog zloupotrebe službenog položaja napasnika u žandarmeriji.

Premijer pokazuje voluntarizam. Ne razume kako funkcioniše država koju vodi. I to je njegov glavni problem. On državu doživljava lično kao da je ona njegovo privatno vlasništvo. Tako se i ponaša. Sve njegove izjave su u prvom licu. To je ozbiljan pokazatelj poremećenosti ličnosti. Psiholozi ćute. Ne smeju ništa da kažu. Plaše se  odmazde totalitarnog režima.

Zašto bi žandari bili pošteđeni?
Moraju da odgovaraju. Najstrože moraju da se kazne.
Nasilnike niko neće da trpi u državnoj službi.

Ali, prethodno moramo utvrditi istinu.

Premijer je sve slagao.
Pokrenute su prijave i suspendovani su žandari iz Niša.
Nikome ništa nije oprošteno.
Premijerov brat se pridružio krivičnom gonjenju nasilnika.

Sada je najvažnije da javnost bude uključena u sve što se toga dana dogodilo. Istina će brzo izaći na videlo. Tada ćemo zaista saznati šta se desilo deset minuta pre snimka batinjanja. Taj snimak , takođe, postoji.

Gde je taj snimak?
Zašto se ne pusti?
Zašto se  ne uzmu izjave svih učesnika?
Veliki broj ljudi zna šta se dogodilo.
Zašto ćute?
Čega se plaše?

Javnost traži od državnih organa da sve ispitaju i da saopšte građanima šta se zaista dogodilo tog dana. To je presudno važno za građane. Samo istinom se gradi demokratija u Republici.

Srbija mora da se odbrani od totalitarizma jednog sumanutog čoveka.
Premijerova verzija događaja nije logična.
Nešto se dešavalo na ulici što je izazvalo žandare da intervenišu.

Šta?

Beograd, 16.10.2014