Početna Sadržaj Crtice FUDBAL

FUDBAL

1532
0

Svetski šampioni su Nemci. Zasluženo. Nadigrali su sve druge reprezentacije. Pobedili su ih – timskom igrom. Disciplinom i upornošću. To je tajna njihovog uspeha. Nema nikakve mudrosti. Nemci igraju jednostavno. Svi igrači trče i stalno su u pokretu. Menjaju mesta u igri. Ne zadržavaju loptu. Brzo menjaju pasove. Svoju igru podređuju timu. Ne dave loptu. Otvaraju bezbroj kombinacija. Neprestalno napadaju. Uzimaju utakmicu u svoje noge i ne čekaju da im neko nešto pokloni. Rezultat je morao da dođe. Takav pristup fudbalu mora da donese rezultat.

Fudbal je metafora života. Zato ljudi vole da gledaju fudbal.

 

Južnoameričke reprezentacije igraju lepši fudbal od Nemaca. Lepši na oko. Fudbaler se nadmeće sa protivnikom u toku igre. Želi da ga porazi svojim veštinama, umećem i bravurama. Nastoji da nadmudri jednog ili više fudbalera. Nastoji da zadivi publiku. Nastoji da prevaziđe samog sebe. Ali, u tom nastojanju često zaboravi na utakmicu i rezultat. Njegov individualizam šteti timu. Ne uklapa se u timski nastup. Zato južnoameričke reprezentacije, uprkos ogromnom talentu i potencijalu, ne mogu da se dokopaju svetskog trona.

 

Srbi su slični latinoameričkim narodima.

U njihovim slabostima prepoznajemo naše slabosti.

Otuda većina nas, Srba, navija za latinskoameričke timove.

Doživljavamo ih kao svoju sabraću u poimanju života.

Osim toga, njih su pretvorili u kolonije. Slobodarski Srbi su uvek na strani potlačenih.

 

Pobeda Nemačke nad Brazilom od 7:1 nije pokazala superiornost Nemačke, nego završnicu propasti jednog pogrešnog brazilskog koncepta. Koji traje već jedno duže vreme i koji je morao ovako da se završi. Poražavajuće za naciju koja je imala Pelea.

 

Rano ispadanje nekada moćnih fudbalskih velesila, Španije, Italije i Velike Britanije, samo je dokaz  razornog dejstva krize na ove zemlje. Zašto bi fudbal bio bolji od gubitaka u bankrotiranoj državi?

 

Nemačka je ponovo vešto iskoristila propast Evrope. Projekat EU je Hitlerova zamisao. Savremeni Nemci su ga usavršili u praksi. Ko je kriv za ovu veliku prevaru? Nemci. Ne. Nemci nisu krivi. Kriva je Evropa. Kriva je što se ne menja, što je razmažena, lenja i umišljena o svojoj veličini. Kriva je što je otvorila prostor za ovakvu ugru Nemače.

 

Zaključak.

Moramo učiti od Namaca.

Njihovo istorijsko podizanje iz propasti je fascinantno. Dva puta su u XX veku izazvali svetske ratove i direktno doveli do Velikog klanja. Nemci su izazvali najveći genocid u istoriji čovečanstva. Da  li su se nekom izvinjavali? Klečanje Vilija Branta je bio marketinški trik. Nemci u to ne veruju. Oni smataraju da nisu krivi. Savremeni Nemci ne veruju da se genocid uopšte dogodio. Danas imaju sve veći broj pristalica. Zaborav je veliki saveznik Nemaca.

 

Kako su Nemci uspeli da se dva puta podignu iz pepela?

Kako su po treći put postali najmoćnija država i privreda u Evropi i vodeća u svetu? Nemcima niko nije mogao da nametne krivicu. Oni su to sa gnušanjem odbili. Nemci su držali do svoje nacionalne samosvesnosti i svog germanskog nacionalnog identiteta. Nisu dozvolili da im nametnu osećaj niže vrednosti. Danas je Nemačka potpuno okupirala Evropu. Projekat se sprovodi preko propalog projekta EU.

 

Nemci su radni, štedljivi, disciplinovani, organizovani i timski rade. Imaju jasnu viziju i strategiju kako da vladaju Evropom. Uporni su i složni da ostvare svoje vizije. Rezultat takvog odnosa prema državi je njihovo porobljavanje Evrope.

 

Nemci igraju na rezultat.

Lepota igre ih ne zanima. Lepota je prolazna. Tren. Pamte se samo rezultati.

 

Možemo li mi nešto da naučimo od Nemaca?

 

Kada to naučimo, onda ćemo bit i Nemci na Balkanu.

 

Branko Dragaš

Beograd, 16.7.2014