ĐILKOŠ

ĐILKOŠ

Nastavljamo da objašnjavamo karaktere likova tranzicije.
Vidim da mnogo ljudi čita i da me podržavaju u nameri da razjasnim osnovne pojmove naše tranzicione propasti.

Danas su na redu đilkoš – džiber – džukela.

Đilkoš je seoska zamlata, koji se odlično snašao u tranzicionim vremenima.
To je čovek bez kulture i osnovnog obrazovanja, mada poseduje
fakultetske diplome. Izdate na njegovo ime.
Razlikuje se od seljačine, jer je perfidniji i pokvareniji.
Seljačina je brutalan, sirov i neotesan.

Đilkoš je mekši, ljigaviji i slinaviji.
Prilagodljiviji je vremenu i situaciji.
Nosi se moderno, ali mu to sve nakaradno stoji.
Problem je u njegovoj seljoberskoj faci.
To ga spaja sa seljoberom, ali on nikako nije seljober.

Đilkoš je špekulant koji živi na marketingu o selu.
On se ne stidi svog seljačkog porekla.
Naprotiv, on svoj seljački pedigre uspešno preprodaje.
Mada sa selom i poljoprivrednom proizvodnjom nema više ništa
zajedničko, osim što je modernu kuću sagradio u selu, njega svi
prepoznaju kao seoskog đilkoša.

Živi u gradu u luksuznim stanovima, ali uvek ima jednu sobu sa
zavičajnim stvarima.
Nema nekretnine u inostranstvu i to ga ne zanima.
Prezire more i skijanje.

Njegov život se odvija na relaciji između njegovog sela i njegovog stana.
Tu se najbolje oseća.
Tu je on neprikosnoven. Gospodar porodice.
Shvatio je da između može odlično da se živi.

Đilkoš je predusretljiv, oprezan, prilagodljiv, glagoljiv, sklon
sprdanju i neuhavtljiv.
Nikada ne znate šta stvarno đilkoš misli.
On je uvek uz vlast i vešto kraducka državne fondove.
Medijima je interesantan jer je primitivan.

Đilkoša nerviraju samo intelektualci.
On njih smatra dosadnim pederima koji stalno nešto seru.
Đilkoša vole sredovečne žene u provinciji, koje se bave politikom.
On je njihov idol.
Đilkoš  zna da osvoji srce tih žena koje u plakaru imaju pedeset pari cipela i koje nikada ne znaju kako da se obuju da bi se dopale đilkošu.

Đilkoš je retka vrsta koja odumire kako naše selo nestaje.
On to zna i igra na tu kartu.
Svim političarima treba đilkoš.
On marketinški donosi određeni broj glasova.
Za uzvrat, dobija svoje čitluke.

Đilkoš zna da podiđe Gospodaru.
On zna da država mora da ima Gopodara.
Zna i svoje mesto uz Gospodara.
I nikada neće napraviti grešku da preuzme ulogu Gospodara.
Ali, spremaće svim gospodarima svileni gajtan.
To je njegova osveta za služenje.

Đilkoš smatra da sve treba nabiti na Onu stvar.
I tako se vodi najbolja politika.

Beograd, 02.06.2015.