Zakon o podeli besplatnih akcija predlog UMA Srbije Preuzmite predlog
Branko Dragaš „Ne dajte besplatne akcije tajkunima“ Pročitajte...
Vreme za paniku
Dušan Nonković "Predsedniče; kad je vreme za paniku!?" Pročitajte
Pravosudje
Stojanović mr. Slobodan „Reforma pravosudja“, zar opet?
Anketa
U 2009-oj vaši prihodi će se:
 
Kako
Šta preduzeti da bi se minimizirali negativni efekti krize svetske privrede na privredu i stanovništvo Srbije? Mlađen Kovačević "Efekti precenjenog dinara"
Predstavljamo
MQ PRO
Agencija za konsalting menadžmentom kvaliteta

Konsalting usluge, pomoć oko izrade dokumenata i uređenja organizacije u skladu sa zahtevima jednog ili više standarda.
Pročitajte
Spoljni dug
Otkucava
Brojač američkog javnog duga
Indeksi
Kompletna kursna lista
Kretanje kurseva
Finansijska kriza
Naslovi.net logo
Džozef Štiglic
Svetske vesti
FT.com - World
Polemike
Dragaš izjave
Dragas Biography
Branko Dragas Biography
KEP
KEP - Klub Ekonomskog Pokreta
Čuvajte akcije!
Čuvajte akcije!
Pozivamo sve akcionare da čuvaju akcije i ne podležu panici. Pad cena na Berzi je privremen. Sačekajmo oporavak i novi rast cena! Ishitrenom prodajom sami umanjujete vrednost svoje imovine.
Ekonomski pokret
Preuzmite
Program Ekonomskog pokreta
Statut Ekonomskog pokreta
Manifest Ekonomskog pokreta
Pristupnicu Ekonomskog pokreta
Home
Dragaš biografija
Dragas Biography
Kontakt
UMA adresar kancelarija
Pretraga
Lični pečat
Tekstovi i kolumne
Eseji i priče
Knjige
Intervjui
Izjave
Osvetljenja
Osvetljenja
Investirajte
Paketi akcija
Investicioni programi
Investicioni fondovi
Investitorski rečnik
Poslovna saradnja
Poslovna berza
Predstavljamo
Sa terena
Inicijative i akcije
Najave
Vesti
Rezultati
Udruživanje u pakete
Programi i projekti
Programi
Projekti
Sučeljavanja
Suđenje
Polemike
Rasprave
Vaša pisma
Crtice
Privatizacija
Analize i procene
Saveti akcionarima
Ideje
Osvrti
Slučajevi
Vesti
Berza
Besplatne akcije
Iz drugog ugla
Društvo
Iskosa
Kultura
Neoliberalizam
Privredni pokazatelji
Privredni život
Svet oko nas
Rekli su
Ankete
Pekić o Dragašu
Šta je rekao Borislav Pekić o Branku Dragašu? Pročitajte

Premijer-a
Premijer-a
Premijer-a dokumentarni materijal
Downloads
Google oglasi
Peti oktobar PDF Štampaj E-pošta
Monday, 10 October 2005
Pet godina kasnije. Vreme polaganja računa. Političari, analitičari, mediji i obični građani protekle nedelje su pokušavali da evociraju uspomene na izdanu revoluciju, upotrebiću taj termin Trockog, kako bi našli utehu za neizdrživu situaciju u kojoj se danas nalazi naše društvo. Ako isključimo lični egzibicionizam učesnika izdane revolucije, ako zanemarimo njihova preterivanja u tim istorijskim događajima, onda možemo da kažemo da naknadna pamet neće doneti nikakvo otrežnjenje u društvu.

Naknadna pamet je iznuđena. Ona traje tačno onoliko koliko su ti političari, o njima se ovde govori, van funkcija vlasti. Naknadna pamet im služi da javnost bombarduju demagoškim parolama o lošim rezultatima režima kako bi se oni nametnuli da budu nova vlast. To što su skoro tri godine sprovodili istu takvu vlast zaboravljeno je čim su postali opozicija.

Dešava se, zapravo, tačno ono što sam primetio kod političara. Ponizni su, predusretljivi do neprijatnosti, servilni do ljigavosti i poslušni do pseće odanosti dok su bez vlasti, moći, novca i uticaja. Ali onoga trenutka kada se dokopaju vlasti postaju oholi, pohlepni, arogantni, bezobrazni i agresivni do krvoločnosti. Svi političari su, nažalost, takvi. Njihove ideološke razlike su samo fraze za zamajavanje građanstva. I to je osnovni razlog zašto Peti oktobar nije uspeo i zašto se danas nalazimo u ovakvoj situaciji.

Iz ličnog iskustva sam došao do zaključka da se ljudi dele na političare i ostale ljude. Političari su opasan soj ljudi koji isključivo rade u svom ličnom interesu i koji, mora se to priznati, vešto koriste društvene nedaće radi lične promocije.

Kada je Despot dolazio na vlast osetio sam da se radi o prevari, da je taj čovek neiskren, bolesno umišljen i opasan. Među prvima sam počeo o tome javno da govorim, opominjući našu javnost da se radi o primitivnom nacionalizmu preobraćenog boljševika koji će, zadojen opsesivnom idejom o drugu Titu, sve učiniti da ostvari svoj internacionalni san o borbi proletarijata protiv buržoazije. Nažalost, primitivizam je pobedio. Prevara je uspela.

Glavni krivac za sve što nam se desilo je nabeđena srpska pseudoelita koja je, radi apanaže i unapređenja, učestvovala u uspostavljanju i održavanju tog odnarođenog režima. Krivicu, dakle, snose: vrh naše Crkve, vrh Akademije, vrh našeg Univerziteta i estradni intelektualci koji su medijski trovali javnost i gušili svaku slobodnu misao i kritiku.

Sećam se jedne kišne oktobarske noći 1990. kada sam se iz Sremskih Karlovaca vraćao sa jednim našim akademikom, nakon njegove književne promocije, da sam o svemu ovome otvoreno govorio, mislim da sam bio toliko iznerviran da nisam birao reči, a na sve to dobio sam odgovor da preterujem, da nisam u pravu i da imamo sreće što smo dobili najvećeg političara posle Svetog Save kome, tačno tako je rekao - iz čela sija sunce! Bio sam zaprepašćen. Tada sam shvatio, u toj kišnoj fruškogorskoj noći, da smo izgubljeni i da će biti velikih nevolja.

Sve što se kasnije dešavalo, nažalost, pokazalo je da sam bio u pravu. Slično se ponovilo i nakon Petog oktobra. Pobuna građana Srbije protiv odnarođenog režima bila je iskrena želja da se promeni jedan istorijski prevaziđen režim. Taj režim više nije mogao da opstane. Bilo je samo pitanje vremena kada će doći do njegove smene. Sunce iz čela Vođe odavano je prestalo da sija. Da je bilo prave opozicije, da mnogi opozicionari nisu bili na spisku Službe, da smo imali pravu elitu i otvorene medije mogli smo posao da završimo devetog marta 1991.

Petog oktobra više nije bilo mogućnosti za kompromis i kombinacije. Građani su bili odlučni da se promene izvrše. Odmah. Više nije bilo mogućnosti za nagađanja. Građani su srušili režim. Svojatanje pojedinih lidera da su oni bili uključeni u rušenje režima je smešno pubertetsko mačenje. Ostvarilo se moje predvidjanje iz 1988. da će milion prevarenih izaći na ulice i srušiti režim koga je ulica i izdigla. Istorija je zatvorila krug. Građani su tražili nešto potpuno novo. I ta njihova želja je jedino bila čista. Sve ostalo je bilo istorijska prevara.

Nakon zločinačkog bombardovanja nezavisne država i nevinog naroda, birokratija Imperije, poražena i razočarana neuspehom, odlučila je da finansijski ozbiljnije podrži opoziciju. Prispelih 70 miliona dolara, uprkos tome što se najvećim delom nisu namenski trošili, mnogo su pomogli da se stvori infrastruktura za rušenje režima. Međutim, desilo se nešto mnogo značajnije. Posle bombardovanja vrh oligarhije se uplašio da su stvari otišle predaleko, da je njihov Šef izgubio svaku vezu sa životom, da previše sluša Mamu, i da, prema proverenim diplomatskim informacijama, sledi brza smena režima.

Despota je trebalo namamiti u zamku. Zamka su bili parlamentarni izbori. Oligarhija nije smela da dozvoli da se revolucija valja ulicom i da bude bez njihove kontrole, jer je postojala velika opasnost da dodje do nekontrolisanog osvajanja vlasti od strane građana, što je ozbiljno moglo da ugrozi opljačkani kapital oligarhije. Pronađeni su insajderi u redovima režima, vrh Službe je bio spreman da postavi zamku Despotu, a vrh kriminala je dobio priliku da opere svoju prošlost u predstojećim događajima. Sve je bilo spremno za Veliku Prevaru. Vrh DOS-a je već deceniju sarađivao sa Tajnom Službom i bili su spremni za meko prizemljenje revolucije.

Izbori su trebali da pokažu volju naroda. Ako građani glasaju za Despota, oligarhija će se umiriti, Služba će uhapsiti neke opozicionare zbog medijskog spektakla i nastaviće se kupovina vremena. Ako građani, ipak, sruše Despota na izborima, sve je bilo spremljeno da dodje do kozmetičke zamene režima. Novi ljudi, modernijeg izgleda i sa evropskom pričom, zauzeli bi unapred određena mesta. Ništa suštinski se ne bi promenilo. Sistem upravljanja nad državom bi ostao isti. Oligarhija bi platila podizanje standarda novih političara, ali bi taj uloženi novac vratila pljačkom u procesu privatizacije. Služba bi se oslobodila kompromitujućih likova, a vrhovi kriminala bi se prebacili u legalni biznis.

Tako je napravljen zločinački Pakt o nenapadanju koji je doveo do tragičnog uništavanja društva. I dok su oktobarske vatre gorele u dušama oduševljenih gradjana, koji su bili spremni na sve žrtve samo da nam, napokon, krene, glumci su zauzeli svoja mesta. Prevara je počela pre reforme. Pet godina kasnije većini građana tek postaje potpuno jasno šta se u stvari desilo. Sva istraživanja govore da je većina građana razočarana, da lošije žive i da nemaju poverenja u aktere izdane revolucije.

Moje prve kritike režima usledile su već 9. oktobra 2000. godine, kada sam objavio tekst ''Prevrtači'' koji je nekoliko meseci ležao zabranjen. Drugi tekst ''Monetarni šok'' o guverneru Dinkiću nikad nije objavljen. Opomenuo sam javnost da se sprema prevara i da opasni tipovi, pohlepni i zlobni, neznalice, službenici međunarodne finansijske birokratije, dolaze na vlast i da će namerno sve uništiti. Današnje afere sve to potvrđuju.

Naglašavam, problem je bio u tome što je koncept reformi pogrešan i u tom pogrešnom konceptu učestvovali su loši ljudi. Srbiji nema napretka dok se ne promeni koncept i ljudi. Ideologiju vulgarnog pragmatizma, gde se pod modernizmom smatralo druženje sa kriminalcima, zamenila je Ideologija verbalnog legalizma u kojoj se hapse politički protivnici.

Koštunica je prevara, kao što su to bili i oni pre njega. Građani su najveći gubitnici. Oligarhija likuje. Uspela je još više da poveća svoj kapital. Uspela je sve da obesmisli. Ugovor sa narodom je farsa. Afere se lansiraju neprekidno da bi se obesmislila bilo kakva mogućnost narodne pobune. Privredni rezultati se friziraju. Lustracije nema. Katarze nema. Mediji su kontrolisani. Slobode nema. Pravde nema.

Plašim se da se nalazimo u velikoj nevolji. Prava pitanja još nisu došla na red. Sprdanje je postalo sveopšte stanje. Pornografija stil. Prostakluk svakodnevna pojava. Razorene su institucije. Korupcija je način poslovanja. Fraze o evropskim integracijama su šminka za prikrivanje pljačke. Sledeće dve godine će biti izuzetno teške. Čuvajte svaki dinar. Štedite. Inflacija se zahuktava. Privreda nije pokrenuta. Dugovi stižu na naplatu. Deca izdane revolucije su pojela našu budućnost. Peti oktobar je istorija. Život ide dalje. Očekujem Veliki Prasak.

Svedok, 11. oktobar 2005.
 
< Prethodno   Sledeće >
© 2009 Branko Dragaš zvanična prezentacija
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.