Zakon o podeli besplatnih akcija predlog UMA Srbije Preuzmite predlog
Branko Dragaš „Ne dajte besplatne akcije tajkunima“ Pročitajte...
Home
Dragaš biografija
Dragas Biography
Kontakt
Pretraga
Lični pečat
Tekstovi i kolumne
Eseji i priče
Knjige
Intervjui
Izjave
Poslovna saradnja
Predstavljamo
Balkanska berza
Spoljni dug
Šuma
Zvezdarska šuma
Uništavanje zvezdarske šume
BIP
BIP zahtev za uvođenje privremenih mera
Zahtev Udruženja manjinskih akcionara NOVI AKCIONARI A.D. BIP BEOGRAD za uvodjenje VANREDNIH MERA u privatizovanu Kompaniju Pročitajte
Nepotrebno
Štiglic: Aranžman sa MMF-om bespotreban
MMF
Ponuda BB Berze
Guverner
guverner NBS Radovan Jelašić
Otkucava
Brojač američkog javnog duga
Indeksi
Kompletna kursna lista
Kretanje kurseva
Finansijska kriza
Naslovi.net logo
Svetske vesti
Financial Times - World
Polemike
Dragaš izjave
Dragas Biography
Branko Dragas Biography
KEP
KEP - Klub Ekonomskog Pokreta
Ekonomski pokret
Preuzmite
Program Ekonomskog pokreta
Statut Ekonomskog pokreta
Manifest Ekonomskog pokreta
Pristupnicu Ekonomskog pokreta
Osvetljenja
Osvetljenja
Investirajte
Paketi akcija
Investicioni programi
Investicioni fondovi
Investitorski rečnik
Sa terena
Inicijative i akcije
Najave
Vesti
Rezultati
Udruživanje u pakete
Programi i projekti
Programi
Projekti
Sučeljavanja
Suđenje
Polemike
Rasprave
Vaša pisma
Crtice
Privatizacija
Analize i procene
Saveti akcionarima
Ideje
Osvrti
Slučajevi
Vesti
Berza
Besplatne akcije
Iz drugog ugla
Društvo
Iskosa
Kultura
Neoliberalizam
Privredni pokazatelji
Privredni život
Svet oko nas
Rekli su
Ankete
Pekić o Dragašu
Šta je rekao Borislav Pekić o Branku Dragašu? Pročitajte

Premijer-a
Premijer-a
Premijer-a dokumentarni materijal
Downloads
Google oglasi
Narodni kapitalizam PDF Štampaj E-pošta
Autor Branko Dragaš   
Sunday, 11 January 2009

Bog je poslao na čovečanstvo novo iskušaenje. Kriza je Božija kazna za pohlepu, rasipništvo, bahatost, gramzivost i sebičnost. Komercijalna civilizacija je uništila skromnost, vrlinu, meru, dobrotu i poštenje. Umesto interesa zajednice, veličala je isključivo interes pojedinca. Umesto davanja, otimanje. Umesto ljubavi prema bližnjem, zavist i mržnju. Umesto štednje, suludu potrošnju. Umesto dobrobiti zajednice, nenormalna bogatstva privilegovanih pojedinaca. Neoliberalni kazino kapitalizam stvorio je rascepljeno društvo u kome su bogati postali još bogatiji, dok su siromašni postali još siromašniji.

Globalno planetarno selo bilo je u vlasti dva odsto novobogataša, dok je više od 70 odsto postajalo sve siromašnije. Srednja klasa je nestajala. Raslojavanje se nije dešavalo samo između razvijenih i nerazvijenih zemalja, nego se raslojavanje desilo i u samoj imperiji u rastrojstvu. Tako se, recimo, raspon plata između radnika i njihovih menadžera uvećavao sa 1:7 u 1971. godini, na današnjih 1:1800. Ili, ako uzmemo izmišljene zlatne padobrane, koje su gramzivi menadžeri isplaćivali sami sebi, bez obzira što su im kompanije propadale, onda su se ti rasponi penjali i na 1:4.000. Dobro je poznato da su neki gangsteri sa Vol Strita uzimali i 100 miliona dolara bonuse, mada su njihove kompanije koje su vodili bankrotirale.

O onom kriminalcu koji je uništio 50 milijardi dolara ne vredi ni govoriti. On to nikada ne bi smeo da uradi da nije imao podršku vrha države i obaveštajnih službi. Sama činjenica da je bio idol Komisije za hartije od vrednosti /SEC/ najbolje govori o tragičnom urušavanju demokratskih institucija. Tržišni fundamentalisti su dve decenije širili napadnu ideologiju o svemoći tržišta, primoravajući preko MMF-a i Svetske banke nezavisne države da otvaraju svoje nacionalne granice za uvoz roba multinacionalnih kompanija, koje su povlačile državne subvencije za svoja ekspanzionistička širenja.

Istovremeno, razvijene države su raznim vancarinskim merama štitile svoje tržište. Ono što su njihove vlade predlagale zemljama u razvoju, nisu primenjivali u svojim zemljama. Novi kolonijalizam je uspostavio svetsku vladu koja je radila u interesu političke oligarhije i tajkuna sa Vol Strita, Pentagona i Bele Kuće.. Sve vreme su japijevci na berzama silovali svetsko tržište. Mafija je uveliko preuzela većinski paket akcija u Holivudu, tako da su, umesto već dosadnog i izlizanog klišea da Džon Vejn pobije sve Indijance u filmu, ponudili sage o svom sopstvenom uspehu. "Kum"je postao najgledaniji film svih vremena. Gangsteri su likovali. Uspeli su da svoj kriminal institucionalno postave kao uzor mladim ljudima. Tako su se regrutovali novi kriminalci. Svako je želeo da postane Majkl Korleone. Samo brz i bogat život je vredeo. Sve ostalo je bilo- šit. Kult potrošnje, koji se napadno razvijao od Velike depresije kao jedino rešenje za opstanak kapitalizma, dobijao je svoje nenormalne oblike.

Svi učesnici u prevari građana dobijali su, zbog održavanja sistema, mogućnost da dobro naplate svoje uloge. Mucavi holivudski glumci, koji nisu uspevali bez idiota da izgovore dve replike, nagrađivani su po filmu 30 miliona dolara. Zatucani sportisti su uzimali ogroman novac za prelazak iz jednog u drugi klub. Na zalasku karijere Bekam je dobio, za prelazak u SAD, čitavih 120 miliona dolara. A Naomi Kembel je uspela da se domogne, sa nekoliko nastupa na modnoj pisti, skoro 30 miliona dolara. Sreća i uspeh su se merili količinom nagomilanog novca. Naravno,što su ga više imali rasla je glad za još većim novcem. Merilo svih vrednosti u društvu je bila visina otetog kapitala. Nove tehnologije su izbacile nove milijardere. Prvi je bio Bil Gejts, a poslednji vlasnik "Fejsbuka". Milijarde dolara su se uvećavale na kontima novobogataša, dok su milijarde ljudi na planeti postajali gubitnici.

Podatak da 1,5 milijardi ljudi na svetu gladuje, da isto toliko nema vodu i da više od dve milijardi žive na dva dolara dnevno, najbolji su dokaz uspeha globalizacije. Naravno, kao u svakoj priči sa tragičnim krajem, sit gladnom nikada ne veruje. Na drugoj strani, više od 60 odsto stanovnika Imperije u rastrojstvu je gojazno jer jedu genetski modifikovanu hranu. Jedu u stresu da ne ostanu bez posla i bez hrane. Jednom reči,potrošačka civilizacija je ovakvim dosadašnjim razvojem došla do kraja. Kriza je kazna za pogrešan smer razvoja. Nastala kriza je zid koga ona ne može da preskoči. Ukoliko želi da ga preskoči, mora da se oslobodi dosadašnjeg pogrešnog koncepta. Ali, nažalost, to se još uvek ne dešava. Smišlja se neka nova prevara. Umesto da se razvijeni svet ozbiljno pozabavi ovom krizom, ideolozi neoliberalizma pokušavaju pogrešnim receptima da izleče teško obolelog pacijenta. Dosadašnje mere koje preduzimaju vodeći državnici razvijenog sveta su potpuno pogrešne.

Administracija imperije je do sada ugurala u oboleli sistem preko 2.500 milijardi dolara i taj iznos, samo izražen u evrima, ugurale su i administracija EU. Oni štampanjem dolara i evra pokušavaju da izleče bolesnika. To nije dobro rešenje.Štampani novac nije zdrav novac. Zdrav novac je samo onaj koji se zaradi na tržištu. Štampanje dolara bez pokrića je narkotizovanje bolesnika. Oni, zapravo, pokušavaju da ugase požar polivajući vatru cisternama benzina. Ako su bolesnicima iz Detroita obezbedili 17,4 milijarde dolara, dok su njihovi gubici 50 puta veći,onda se postavlja pitanje: koliko će trajati dugo ta doza. Mišljenja sam da će se taj iznos potrošiti za tri meseca i da će, posle toga, dubioza biti još veća.

Poreski obveznici ne mogu da plate sve nastale gubitke privatnih kompanija. Takvo ponašanje obesmišljava i uništava sam kapitalistički sistem. Nije socijalizam propao zbog ideologije,nego zbog ekonomske neefikasnosti.

Neoliberalni kazino kapitalizam ne može da se održi štampanjem novca. On prirodno mora da propadne. Što pre, to bolje za čovečanstvo. Moramo početi iznova, jer sve što smo do sada učili više ne vredi. Nastalo je novo doba. Nikada ovakva razorna kriza nije bila u istoriji civilizacije. Kada se raspadalo Rimsko carstvo, onda onoga, recimo, u dalekoj Kini to uopšte nije doticalo. U savremenom svetu, u tom globalnom selu,to više nije tako. Svi smo kompjuterski vezani na svetskom tržištu. Kina je zabrinuta za sudbinu bolesnog dolara, jer ima 1.900 milijardi dolara u deviznim rezervama i u obveznicama američke Centralne banke. Podatak da su Kinezi samo u ovoj godini zatvorili 67.000 kompanija govori o dubini krize. Ne mogu, dakle, krizu rešavati političari diletanti: Buš, Berluskoni ili Sarkozi. Ovaj poslednji, toliko se nameće za spasioca EU da to postaje više neumesno. Njegova ideja da se trošenjem suprostavi krizi je potpuno besmislena. Izjava da treba trošiti da bi se prebrodila ekonomska kriza je krajnje opasna. Kriza je i nastala zbog preterane potrošnje onih koji nisu zaradili ni deo onoga što su već potrošili. Svaki domaćin zna da ne može da izađe iz krize ako bude trošio. Odnosno, ako bude trošio više nego što je zaradio, onda će on vrlo brzo bankrotirati. Tako je od pamtiveka. Ništa se u tom elementarnom matematičkom računu nije promenilo.

Ne može se trošiti ono što nikada nije zarađeno. Ne može se beskrajno trošiti budućnost pokolenja. Zabrinjavajući je podatak o globalnom otopljavanju na planeti i o tome da pojedemo planetu za godinu dana već u septembru i da ćemo za dve decenije sve pojesti u junu. Ne može se čovečanstvo nahraniti štampanim novcem. Plan Sarkozija da svakom od 3,8 miliona najsiromašnijih familija podari po 200 evra neće rešiti probleme tih porodica. Umesto što im deli ribu, treba da ih nauči da pecaju ribu. Mnogo je bolje, dakle, da se tih 760 miliona odobri preduzetnicima da oni, pokrećući novu proizvodnju, zaposle porodice. Šta posle potrošenih 200 evra? Šta će se dogoditi? Svetski političari nemaju rešenje. Nemanje rešenja je opasno za civilizaciju, jer uplašeni i ostavljeni ljudi mogu postati lak plen manipulacije demagoga. Da li ta demagogija dolazi sa leve ili desne stane nije bitno. Najvažnije je da izbegnemo predviđanje Baba Vange da će 2010. da izbije svetski rat koji će trajati do 2014. Sve velike krize su završavale u ratovima i novim totalitarizmima. I danas nam preti takva opasnost. Zbog toga je vrlo važno da se izađe sa novom koncepcijom.

Nudim ideju - narodnog kapitalizma. Ili - kapitalizma sa ljudskim likom. Videli smo da državni socijalizam nije bio dobar sistem, ali smo se sada uverili da nije dobar ni neoliberalni kazino kapitalizam. Postoji velika opasnost da se ponovo nađemo u nekom totalitarizmu koji će potpuno ugušiti, sve zbog velikih ideja o spasu ugroženog čovečanstva, slobodu i privatnu svojinu. Narodni kapitalizam bi sistemski branio konkurenciju tri tipa vlasništva: privatno, državno i mešovito vlasništvo. Koji oblik vlasništva će biti u kompanijama zavisi od specifičnosti svake kompanije. Ono što je važno za društvo je da te kompanije budu efikasne. Proširiće se i elementi za utvrđivanje profita. Tako će postojati ekološki troškovi i troškovi zajednice, koji će sprečavati kompanije da uništavaju prirodu i društvo oko sebe. Šta nam vredi što smo danas profitabilni, ako naša pokolenja neće moći da prežive na planeti. Nije cilj da se po svaku cenu ostvari profit, a da čovečanstvo nestane. Cilj zajednice nije nagomilavanje profita, nego opstanak same zajednice. Opstanak je moguć samo ukoliko svako nađe svoju meru. Svako može da nađe svoju meru ukoliko dođe do spoznaje o sebi i svom mestu u zajednici.

Do spoznaje se ne može doći u holivudskom metežu,nego u misaonom promišljanju. Znanjem moramo opismeniti čovečanstvo. Ličnim primerom pokazati šta hoćemo. Umesto otimanja,podarimo čovečanstvu veru i ljubav. Umesto gramzivog prisvajanja, podelimo sebe i svoje sposobnoti. U davanju je spas i otkrovenje. Nije bogat onaj koji uzima,nego onaj koji daje. Najbogatiji je onaj koji daje sebe. To je nova filosofija narodnog kapitalizma. Iskorenjivanje siromaštva i podizanje srednje klase će stvoriti nova tržišta. Nova tržišta će pokrenuti novi privredni razvoj. Privredni razvoj koji će biti u službi čovečanstva. Čovečanstva koje će sačuvati čoveka, nasuprot robotskom svetu. Novog čoveka koji ne strahuje. Čoveka koji zna da se igra i smeje.

Tabloid broj 171 2009-01-08

 
< Prethodno   Sledeće >
© 2010 Branko Dragaš zvanična prezentacija
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.