Zakon o podeli besplatnih akcija predlog UMA Srbije Preuzmite predlog
Branko Dragaš „Ne dajte besplatne akcije tajkunima“ Pročitajte...
Anketa
Sporazum sa MMF-om je za Srbiju
 
Indeksi
Kompletna kursna lista
Kretanje kurseva
Tema broker

Imate AKCIJE?
Šta dalje?
POZOVITE Nas!


Zagorska 13B,
Zemun-Beograd
tel. 011/2611-133, 2611-199
e-mail: info@temabroker.rs

Finansijska kriza
Naslovi.net logo
Svetske vesti
FT.com - World
Polemike
Dragaš izjave
Pad berze
Mišljenja smo da je pad Berze trenutan. Predlažemo profesionalnim malim investitorima da ne izlaze sa tržišta, da sačekaju da se Berza oporavi, da povrate izgubljene i da, nakon toga, povuku sredstva i učestvuju u zajedničkim ulaganjima koje predlože naši investicioni tim. Pročitajte
Dragas Biography
Branko Dragas Biography
KEP
KEP - Klub Ekonomskog Pokreta
Čuvajte akcije!
Čuvajte akcije!
Pozivamo sve akcionare da čuvaju akcije i ne podležu panici. Pad cena na Berzi je privremen. Sačekajmo oporavak i novi rast cena! Ishitrenom prodajom sami umanjujete vrednost svoje imovine.
Ekonomski pokret
Preuzmite
Program Ekonomskog pokreta
Statut Ekonomskog pokreta
Manifest Ekonomskog pokreta
Pristupnicu Ekonomskog pokreta
Home
Dragaš biografija
Dragas Biography
Kontakt
UMA adresar kancelarija
Pretraga
Lični pečat
Tekstovi i kolumne
Eseji i priče
Knjige
Intervjui
Izjave
Osvetljenja
Osvetljenja
Investirajte
Paketi akcija
Investicioni programi
Investicioni fondovi
Investitorski rečnik
Poslovna saradnja
Poslovna berza
Sa terena
Inicijative i akcije
Najave
Vesti
Rezultati
Udruživanje u pakete
Programi i projekti
Programi
Projekti
Sučeljavanja
Suđenje
Polemike
Rasprave
Vaša pisma
Crtice
Privatizacija
Analize i procene
Saveti akcionarima
Ideje
Osvrti
Slučajevi
Vesti
Berza
Besplatne akcije
Iz drugog ugla
Društvo
Iskosa
Kultura
Neoliberalizam
Privredni pokazatelji
Privredni život
Svet oko nas
Rekli su
Ankete
Pekić o Dragašu
Šta je rekao Borislav Pekić o Branku Dragašu? Pročitajte

Premijer-a
Premijer-a
Premijer-a dokumentarni materijal
Downloads
Google oglasi
Stečajna mafija PDF Štampaj E-pošta
Monday, 17 April 2006
Hapšenje predsednika Trgovinskog suda u Beogradu, grupe advokata, direktora i policajaca, koje je bilo medijski propraćeno izjavama prezadovoljnih ministara, samo je dokaz da je Koštunica otpočeo pripreme za vanredne parlamentarne izbore. Pošto mu je popularnost, prema aprilskim pokazateljima pala na svega 7,2%, Koštunica je odlučio da, nakon isporuke haških zatvorenika i obezbeđivanja finansijske podrške tajkuna, nakon odlaska Crne Gore, proglašenja uslovne nezavisnosti Kosova, napravi nekoliko spektakularnih hapšenja koja će stvoriti privid da je otpočeo konačni obračun sa organizovanim kriminalom. Naravno, sve je to farsa za zabavljanje sve nezadovoljnijeg pučanstva, što je pokazalo pompezno hapšenje viceguvernera NBS koji se danas, nakon zatvora, ponovo vratio u Narodnu banku ali na mesto savetnika guvernera.

Plašim se da će se slično desiti i sa akterima afere o namerno izazvanim stečajevima koji su omogućili privilegovanim pojedincima da steknu ogromno bogatstvo, uzimajući za male novce preduzeća na licitaciji. Kako objasniti da se nakon šest godina Kljajevićeve strahovlade, koga su postavili reformatori, tek danas vlast odlučuje da ga uhapsi kada je svima nama koji radimo godinama u privredi jasno kako je funkcionisala stečajna mafija?

Zašto baš sada? Godinama govorim i pišem da se stečajem vrši pljačka i da treba napraviti reviziju svih stečajeva u Srbiji kako bi se, makar nekako, nadoknadila šteta radnicima koji su, nakon stečaja, ostali na ulici bez plata i akcija.

Postoje četri načina plačke društvene imovine: stečaj, restruktuiranje, privatizacija i dokapitalizacija ili ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Danas ćemo objasniti pljačku putem stečaja. Dakle, neki tajkun odluči da preotme neku firmu koja, najčešće je to slučaj, ima veliku imovinu. Kako nije spreman da plati tržišnu cenu preduzeća, pošto je njegov osnovni cilj da zaradi ogroman novac preprodajući jeftino kupljeno preduzeće, tajkun nalazi insajdera u preduzeću, obično poslovodsvo, kupuje preduzeće za male pare i namerno ga zadužuje, obično tajkun sa tim preduzećem radi od ranije te mu plasira repromaterijal sa naduvanim fakturama ili kratkoročne pozajmice sa zelenaškim kamatama. Poslovodstvo preduzeća potpisuje te štetne ugovore i za tu uslugu dobija proviziju. Posle izvesnog vremena kada preduzeće, usled narastanja obaveza postaje, prvo nelikvidno, a zatim, vrlo brzo, i nesolventno, tajkun poverilac pokreće stečaj da bi preuzeo preduzeće za male pare.

Odlaskom preduzeća u stečaj, poslovodstvo je završilo posao za koji su bili plaćeni i tada je najvažnije da tajkun ima svog predsednika suda, stečajnog sudiju i stečajnog upravnika koji, radeći za proviziju, vrše likvidaciju preduzeća. Tako se stečaj najčešće pretvara u likvidaciju preduzeća, jer je to u interesu stečajne mafije koja zarađuje ogroman novac na stečaju.

Godinama pokušavam da ubedim stečajne sudije da nije cilj stečaja da se preduzeće likvidira, već da se zaštiti od poverilaca, reorganizuje, obnovi privredna delatnost i nastavi sa radom kako bi poveriocima vratili sve dugove ili poverioce pretvorili u akcionare tog preduzeća.

Nažalost, stečajna mafija to neće. Neće jer nema interesa za ozdravljenje preduzeća. Oni grčevito brane svoje interese i plasiraju u javnost priču da je cilj stečaja likvidacija preduzeća. To je toliko glupo objašnjenje, kao kada bi hirurg rekao da je cilj operacije da pacijent umre. Međutim, godinama je stečaj najunosnije zanimanje u državi. Stečajni upravnici kolju bika od pola tone da bi za sebe ispekli šniclu od jednog kilograma. Pohlepa stečajne mafije toliko je bila velika da oni nisu dozvoljavali da u stečaju učestvuje niko drugi nego njihovi poverljivi ljudi.

Tako je dolazilo do apsurdne situacije da su neki stečajni upravnici vodili po 64 stečaja u par godina, što je svetski rekord. Imamo i takve koji su u jednom trenutku vodili čak 25 stečajeva. Tajkun je čekao licitaciju da bi kupio imovinu bez radnika i bez bilo kakvih drugih obaveza, pošto su poverioci morali da se zadovolje mrvicama iz kupoprodajne cene. Kako je i tajkun poverilac, on glumi nezadovoljstvo da bi prevara bila što bolja.

I tako je to funkcionisalo godinama uz prećutnu političku podršku ljudi na vlasti. Ništa, dakle, Kljajević ne bi smeo sam da uradi da nije imao mentore u redovima koji su ga sada ostavili na cedilu. Kako je moguće da se iz stečaja proda koncern SARTID za svega 23 miliona dolara, kada samo fabrika BELIH LIMOVA u Šapcu vredi 120 miliona dolara, a celi SARTID preko 500 miliona dolara? Gde je nestalo 527 milona dolara koje je otišlo iz Pensilvanije za plaćanje SARTIDA? Koji ministri su učestvovali u ovoj operaciji? Zašto ih danas ne hapse? Dug SARTID-a u visini od 1,7 milijardi dolara je ostao državi kao i tužbe prevarenih stranih poverilaca. Zašto dug stranih poverilaca nije pretvoren u akcijski kapital i tako bi se SARTID privatizovao, a to su poverioci i tražili?

Ili slučaj BRODOGRADILIŠTA Beograd koje je prodato iz stečaja za 13 miliona dolara, dok je njegova tržišna vrednost čitavih 270 miliona evra. Ili slučaj nekada najvećeg trgovinskog giganta na Balkanu ROBNIH KUĆA BEOGRAD koje su namerno gurnute u stečaj i gde je stečajni upravnik tvrdio da su obaveze 134 miliona evra, a da je kapital svega 130 miliona evra, što je značilo da preduzeće treba odmah likvidirati. Kada sam angažovan od strane radnika i penzionera robnih kuća i kada sam sa svojim timom napravio novu procenu kapitala, posle popisa sve imovine preduzeća u stečaju naša procena po likvidacionoj metodi iznosila je 833 miliona evra i taj kapital je bio dovoljan da pokrije sve dugove prema poveriocima, da se isplate sve zaostale plate radnicima i da ostane kapitala za upis akcija.

Sličan slučaj je i sa CENTROSLAVIJOM Novi Sad, KLUZOM, SPORTSTAROM, BEKOM, VOJIN POPOVIĆ N. Pazar, METALOGRAF Trstenik, VESNA Sjenica i mnogih drugih firmi koje su opljačkane.

Ukoliko vlast uistinu želi da se obračuna sa stečajnom mafijom mora doneti zakon o reviziji stečaja, mora sve stečajeve koji su u toku da obustavi, izabere nove stečajne upravnike, izvrši procenu kapitala i napravi program za izlazak iz stečaja i pokretanje proizvodnje u novoj vlasničkoj strukturi.

Ima li Koštunica snage za to? Iskren da budem, ne verujem. Njegov legalizam se pokazao kao demagoška parola u predizbornoj kampanji. Mnogi tajkuni se viđaju sa njim i sa njegovim ljudima. A onaj koji se viđa sa tajkunima nije dorastao da bude državnik. To se odnosi i na drugu političku oligarhiju. Uslov našeg ubrzanog privrednog razvoja je da otpočne hapšenje tajkuna Oni su na vrhu hobotnice. Njihovu imovinu treba oduzeti. Najveća kazna za njih je oduzimanje opljačkane imovine. To oni jedino razumeju. Treba, dakle, izvršiti stečaj tajkuna. Treba prodati njihovu imovinu na licitaciji. To je prava likvidacija stečajne mafije.
 
< Prethodno   Sledeće >
© 2008 Branko Dragaš zvanična prezentacija
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License.