Stankoviæ naglašava da su novi vlasnici uradili dosta toga kako bi poveæali kvalitet, razvili farmerstvo i preduzeli druge korake na približavanju evropskim standardima, ali je najveæi problem što su zadržali niske otkupne cene i time uticali na pad proizvodnje.
– Država je lane na premije utrošila èak 3,2 milijarde dinara, ali to nije podiglo našu proizvodnju, jer su mlekare plaæale samo 12 dinara po litru, što je upola niže od osnovne cene bez premije, koju, na primer, dobijaju seljaci u Maðarskoj – kaže Stankoviæ. – Kada se na to doda skupa domaæa hrana onda je jasno da od neophodnog rasta proizvodnje nije moglo biti ništa.
Možda ovi podaci i ne bi bili alarmantni da mleko nije jedan od tri artikla za koje u Evropskoj uniji važe kvote, pa ukoliko u EU uðemo s malom proizvodnjom neæe biti nikakve šanse da se kasnije stvar popravi.
– Pad proizvodnje se mora zaustaviti kako bi se za nekoliko godina dostigao cilj, a to je dve milijarde litara – kaže Stankoviæ. – Ukoliko to ne uradimo u pitanje æe biti dovedeno celokupno govedarstvo, jer je proizvodnja mleka osnov i za uzgoj teladi, izvoz junetine i za sve ostalo.
Izvod iz teksta: D. Uroševiæ PRIVATIZACIJA MLEKARA – GODINU DANA POSLE
Dnevnik Jun 8, 2005
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|






